Zona bez stresa
Autor slike: meni nepoznat
Kad misli umirim svoje
Ulazim u zonu gdje stres ne postoji
Ne postoji vrijeme, ni moje ni tvoje
Ništa se ne množi, ne oduzima, ne broji.
Kad umirim svoje disanje
Ušla sam u zonu gdje stres ne postoji
Ne postoje riječi, ni tinta, ni pisanje
A ipak se pjesma na ovom mjestu kroji.
Kad umirim krvotok svoga tijela
Plovim po zoni gdje stres ne postoji
U meni pulsira svjetlost plavobijela
A duša se zvjezdanim prahom oboji.
I putujem tako koraka laka
Kroz dane i sate, sekunde, minute
Zonom bez stresa, gdje život nije tlaka
Gdje oluje miruju, a grmljavine šute.
Kad poželim izaći iz gnijezda ovoga
Otvorim oči, udahnem iz dubine
Jer kako ću spoznati nešto novoga
Ako ne učim iz zemaljske širine?
Ne posjetim li mjesto gdje obitava strah,
Ljutnja i bijes ugrizom otkidaju mir
Materija stari i pretvara se u prah
A dušu obuzima svjetlosni vir.
Gdje ljubav je djelo ljudima nepoznato
Zdravlje je dalek i neostvaren san
Duša se poštuje ako obožava zlato
Nitko ne blagoslovi tek rođeni dan.
Pronaći vlastitu zonu bez stresa
Nije li čarobno u današnje vrijeme?
Poznato je ime, prezime, adresa
A ipak sve duše izvanjskome streme.
Sve češće umirujem disanje
Ulazim u zonu gdje stres ne postoji
Ne postoje riječi, ni tinta, ni pisanje
A ipak se pjesma na ovom mjestu kroji.
Oznake: Safiris, svjetlost, duša, stres
|