Teorije zavjere
Autor slike: meni nepoznat
Propitkujem sebe samu:
Gdje granica je što odvaja svjetlost i tamu?
I kakve su tom pošiljatelju namjere,
Kad riječi su prepune teorija zavjere?
Svijet vrvi od urota i ratova
A ljudsko je zdravlje poput polomljenih satova
I što sve energije mračne čovjeku čine
Uz sve nametnute brige, još o tome on se brine.
I onda iznenada shvatim
Zaustavim negativnu misao, snagu u sebe vratim
I što mi teorije zavjere učiniti mogu
Ako misli svoje usmjerim ka Bogu?
Izvana, iznutra
Jučer, danas, sutra
Sve stopljeno u jedan svjetlosni je bljesak
Kroz dodir tijela, toplu riječ ili maleni smiješak.
I nebo se u meni i nada mnom otvara
Moje božansko s Bogom razgovara
Sve što čujem ljubavne su riječi
Da shvatila bih smisao, most moram ja prijeći.
Onaj koji svjetlost i tamu razdvaja
Il' gledajući iznutra, u jednotu spaja
Umjesto da pažnju tami poklonim
Od teorija zavjere pod njim ja se sklonim.
Uspinjem se, koračam, plešem na njemu
Volim čvrstinu, tu sigurnu stijenu
Na mjestu sam gdje sve tame ništa mi ne mogu
Misao sam svoju usmjerila ka Bogu!
|