Dušo duše moje
Autor slike: meni nepoznat
Ponovno se susrećemo, dušo duše moje!
Mada se nikada rastali mi nismo
Cijelo vrijeme dio smo Svjetlosti tvoje
Ovim putem grlimo te kroz ljubavno pismo.
Kažeš kako dugo nismo riječ progovorili
Niti rimom okupali tvoj energetski plašt
A cijelo smo ti vrijeme dušom romorili
Kroz Tišinu, gdje ne čuje se, glas bučan i tašt.
A ti u svijetu zemaljskome, hvataš razne misli
Ne bi li si istkala novu stazu jednu
Krilima smo nevidljivim, mi uz tebe se stisli
Šaljući ti poruku, najbitniju …vrijednu!
Uvijek smo mi uz tebe, dušo duše moje!
I kada se čini da zagrljaj je popustio
Cijelo vrijeme dio smo mi Svjetlosti tvoje
Trenutak se ovaj u tebi već zbio.
Kroz bezbrojne eone, galaktičke milje
U oblicima raznoraznim, gdje vrijeme ne postoji
Na granici nestvarnoga, snoviđenja, zbilje
Gdje ljubavnim se nitima svaka staza kroji.
A ti k'o maleno dijete, željna si mojih skuta
Iako unutar tebe čisti pamuk je i svila
I pokoji čvor nestrpljiv, kad postaneš ljuta
Pa zbog toga osjećanja, zaboravljaš na svoja krila.
Toga trena šaljemo ti, podsjetnik jedan mali
Pjesmu, sliku, prijatelja, možda neki nevidljivi znak
Ti ćeš u tišini reći: kako li ste samo znali,
Duši trebao je taj napitak,panaceum bistar, jak!
Ponovno se susrećemo, dušo duše moje!
Mada se nikada rastali mi nismo
Cijelo vrijeme dio smo Svjetlosti tvoje
Ovim putem grlimo te kroz ljubavno pismo.
|