Autor slike: Takaki
Usnula sam čudan san
Ili je to samo, buđenje bilo,
U zagrljaju sljubljeni kad noć su i dan
I sve čini se, da nešto i ništa se zbilo.
Krila sam paperjasta na leđima pronašla
Mislila sam kako moj anđeo me grli
Tromog uma nisam se na brzinu snašla
Vjetroviti šapat ka meni već hrli.
Nekada si i ti letjeti znala,
Sjećaš li se dušo, tih zamaha snažnih?
Onda si iznenada k'o bez snage ostala
Krila polomljenih, i od suza vlažnih.
Nije ih oblak kišom natopio
Niti su ih ovlažili virovi riječni
S dušom tvojom zaborav čvrsto se stopio
Sakrila si od sebe zagrljaj vječni.
Krila su tvoja cijeli Svemir grlila
I svaka je zvijezda tada jače sjala
Uvijek si radosno ka Svjetlosti hrlila
To bila su vremena kad letjeti si znala.
Sada u dubini duše osluškuješ sebe
Šapat će te tihi na Buđenje prisjetiti
Njime Svjetlost putuje, do središta tebe
Čuješ li te riječi:“Ne zaboravi letjeti!“
Usnula sam čudan san
Ili je to samo Buđenje bilo?
U zagrljaju sljubljeni kad noć su i dan
I sve čini se, da nešto i ništa se zbilo.
Dragi prijatelji
Vama i vašim najmilijima želim blagoslovljen Božić !
Safiris
Post je objavljen 22.12.2011. u 08:07 sati.