Putovima Svjetla, putovima Tame
Autor slike: meni nepoznat
Dio sam Cjeline, oduvijek to znam,
Putujem spiralnom putanjom bez kraja
Ponekad sam kapljica ili vatre plam
Privučena bjelinom unutarnjeg sjaja.
Putovima Svjetla voljela bih plovit
Oplahnuta aurom zvjezdanih bića
Uvide i spoznaje kroz prostranstvo lovit
Prihvatit' sve ono što duša im priča.
Putovi Tame ponekad me odvuku
Tad usporeno plovim, il' na mjestu plutam
Trnovite staze koprene navuku
I kao da izgubljena u mislima lutam.
U mnoštvu sličnih duša, ni jednu ne poznam,
A znano mi je da smo poznanici stari
Proletjet ću Tamom, jer kako da doznam,
Čija to maglica vidokrug mi kvari.
Otupljuje osjetila, vabi me kroz snove,
Zamagljuje putove svjetlosti sjajne
Nudeći mi zagonetke koje umom plove
Stvarajući svjetove, nestvarne i bajne.
Vabi u budućnost, a putujem – sada!
Nudi mi prošlost – dok vječnost doziva!
Toplinu prekriva baršunom hlada
Budnost i svjesnost od duše sakriva.
Dodir dvaju svjetova privid stvara
Maglica je stvorena kao dugin most
Tama sa Svjetlom ovdje razgovara
I samoj sam sebi ponajdraži gost.
Dio sam Cjeline, oduvijek to znam,
Putujem spiralnom putanjom bez kraja
Ponekad sam kapljica ili vatre plam
Privučena bjelinom unutarnjeg sjaja.
|