Prsten sunčevog sjaja
Rukama sam pokušala uhvatiti sunčev sjaj
Taj zvjezdani tračak što ljubi me danju
Neopisivo lijep, plamteći doživljaj
U meni budi sjećanje na jednu davnu sanju.
Na vremena drevna, prohujalih života
Gdje Svjetlost me grlila dušom cijelom
U meni i izvan mene, blještava ljepota
Sada k'o toplina, struji mojim tijelom.
A Sunce mi otpjeva: daj, ruku sad ispruži,
I pogledaj u mom smjeru, kroz prste raširene,
Uživaj u poklonjenoj svjetlosnoj ruži
Gdje sve su boje sljubljene, u bljesku izmirene.
I stvorio se prsten bijeli, međ' prstima mojim
Ljudima nevidljiv, nitko ga ne spozna
Dijamante i safire u beskonačnost brojim
I svjetlosni zagrljaj duša mi prepozna.
Na otvoren je dlan, Sunce tada sjelo,
Kroz tišinu razlio se sav nebeski sjaj
Da li riječ je dostatna, da opiše svjetlo bijelo,
A slika dočara moj trenutni osjećaj?
Autor fotografija : Željka Košarić - Safiris
|