Zvjezdani šapat Duše

utorak, 31.08.2010.

Rukama osluškujem...



Autor slike. meni nepoznat


Rukama osluškujem, što tuđe tijelo zbori?
Gdje dodir je leden, ili možda gori
Energije kad šapuću, il' tutnje u dubini
Igra dviju duša, uz razgovor, u tišini…

Mislima osluškujem, što tuđa misao mi zbori?
Prepuštena Svemiru, il' se u nutrini bori
Kad misao svaka nalikuje bodljikavoj žici
Opire se slobodi, kao krletka ptici…

Energijom osluškujem, što tuđa energija zbori?
Nevidljivim riječima bol potiho žubori
Nitima se hvata, a hvatište ne nalazi
Topi se k'o snijeg na suncu,i gubi na snazi…

Zašto je to tako, gdje energije trag se gubi?
Možda duša ljudska sama očekuje dodir grubi,
Jer kad patnju odabire kao životnu školu
Lekciju savladava o tjelesnome bolu.

Kako vratila bi samu sebe do Božanske Biti
Do tog trena osjećaje duboko će skriti
Ne znajući kako nakuplja se energija snažna
Za otpustiti vratašca, lozinka je važna.

Voljeti sebe kao Božansko Biće!
Osluhnuti nutrinu, sve njezine priče
Kojima osvještava i na budnost zove
Prihvatiti bolesti kao izazove nove.

Iscijeliti sebe, jer Duša to može!
Svjetlošću prostrujiti po tijelu, ispod kože,
Samo je pitanje koliko to uistinu želi
Izaći iz patnje, da li ju veseli?

Energijom osluhnuti; što Izvor nam poručuje?
Prihvatiti pošiljku kroz Svjetlost kad izručuje
I spoznati kako sve je dio planiranoga puta
Otpustit energiju kad tužna je il' ljuta.

Rukama osluškujem, što tuđe tijelo zbori?
Gdje dodir je leden, ili možda gori
Energije kad šapuću, il' tutnje u dubini
Igra dviju duša, uz razgovor, u tišini…
- 16:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Svjetlosna vrata



Autro slike: Mario Duguay



Do Svjetlosnih vrata stepenište vodi
Tek osam se koraka učiniti mora
A čovjek iz života u nov život brodi
I svaka je stuba kao ponajviša gora.

Sve dugine boje prosute su njime
I mirisni trag putem nas prati
Životni zapisi, sva ljeta, sve zime
Na duši je da korača, odbije il' prihvati.

Taj čin Slobodne volje
Koji odabrala je još prije svog rođenja
Kad krasila je svjetlosno nezemaljsko polje
Puštala da ispune je anđeoska snoviđenja.

Spoznavala svrhu vlastitoga postojanja
I kako je svijet u apsolutnom redu
Gdje svatko je dio jednog šireg poslanja
I sve se dešava u neprekidnom slijedu.

Kao i stepenište koje vodi ka Vrhu
Kojim duša korača vlastitom brzinom
Gdje hitrost i sporost ispunjavaju svrhu
Kao i koračanje njegovom nizinom.

Na kojem je stepeništu čovjek našeg doba?
Vezan za materiju, novce i moć
Da 'l silazak je davno odabrana proba
Koju ljudsko društvo jednom mora proć' ?

Da li sva Mudrost povrh stepeništa stoji
Ili se i u nizini nevidljivo blago krije?
Zašto duša nepoznatih uspona se boji
Kad sa Svjetlosnih vrata Zagrljaj već grije?

Do Svjetlosnih vrata stepenište vodi
Tek osam se koraka učiniti mora
A čovjek iz života u nov život brodi
I svaka je stuba kao ponajviša gora.
- 06:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 25.08.2010.

Zahvala



Autor slike:Josephine Wall



Dok trajalo je, bilo je lijepo
Sada u prošlosti ostavljam sanje
Jer u Svjetlost još vjerujem slijepo
Odabirem Ljubav, Istinu i Znanje.

Hvala svim prolaznicima, još će ih biti,
I onih znanih i neznanih duša
Ni suza ni osmijeh sad neće se zbiti
Jer unutarnji glas srce mi sluša.

Kreni dalje, idi, mjesta su razna
Koja ti doček zvjezdani spremaju,
Pusti naklapanja filozofska, prazna,
Otiđi sa mjesta gdje duše još drijemaju.

Cesta je nova, zaokret nagli
I zeleno svjetlo signal ti daje
Ne budi ona što gubi se u magli
Već beskrajnost spoznaj koja vječno traje.

Put pod noge, a za dušu krila
Nebesko plava s paperjastim oblačkom
Staza neka bude kao blještava svila
Aura sljubljena sa srebrnim tračkom.

I vjeruj, duša još srodnih na planeti ima,
S kojima ćeš nove svjetove spoznati
Jer kad duša daruje, tad darove i prima
To jedini je način za Ljubav prepoznati.

Dok trajalo je, bilo je lijepo
Ponekad i tame trag propušten bude
Jer i Tamu, Svjetlost ljubi, bezuvjetno, slijepo
Tek ljudi su ti koji drugom sude.

Hvala prijateljima, još će ih biti!
I onih znanih i neznanih duša
A s njima i suza i osmijeh će se zbiti
Jer unutarnji glas srce mi sluša.
- 06:36 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.08.2010.

Blagoslovi svima!



Autor slike: Rassouli




Svim bićima živim kozmičkoga svijeta
Blagoslovi pristižu svakoga časa
U danima zimskim, u danima ljeta
Darovani tišinom što odzvanja od glasa.

Glasa koji budi sve tjelesne atome
Jer čovjek je sklon odabirati dane
Koji ga podsjećaju na Nebeske Poklone
I molitvu iz srca na ustašca mame.

Godina zemaljska stotinjak dana ima
U kojima čovjek čovjeku je vuk
I još stotinjak drugih kad vlada ratna klima
I slijedećih stotinjak kad ljudstvom vlada muk.

Ostalo se vrijeme u satima broji
Kad blagoslovi osvijetljeni su pozornicom svijeta
I kroz sate ove, duša shvaća, da Netko postoji
Pa relikvije ljube sve religije svijeta.

A Blagoslov je biti rođen kao ljudsko biće
Osjetiti tijelo kojim Duša struji
U svakome trenutku piti sa Izvora nektar piće
Osjetiti božansko i u orkanskoj oluji.

Blagoslovi svima

Šapuće mi jedno malo dječje oko
I u istom trenu, gle, cvijeće isto pjeva
I ptica svojim letom, podno sunca ,visoko
Blagoslov mi nudi munja koja zrakom sijeva.


Blagoslovi svima

U sve dane, u sve čase
Svim bićima ove predivne planete
Blagoslov je Ljubav , kojom Majka ljubi,
Svemirsko prostranstvo kao rođeno dijete.
- 18:07 - Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.08.2010.

Građanin Svijeta




Autor slike: Mario Duguay


Moja domovina je Univerzum cijeli
Granice ne postoje, različitost me veseli,
Gdje svaki atom u Svjetlosti cvijeta
Sretna sam u duši Građanina Svijeta.

Putujem prostranstvom, galaksije me vole,
Ne poznajem oružje,ovdje nema kontrole
Koja stavlja biljeg na putnikovu dušu,
Svi vjetrovi me grle, iz smjerova svih pušu.

Kazuju o Vrijednostima koje duša krije
To kapi su Izvorske iz kojih srce pije
Kad čovjek je okružen patnjom ili strahom
I vjeruje da konačnost je okrunjena prahom.

Tad Građanin Svijeta na put dalek kreće
I slične duše pri tome susreće
Jer slično se sličnim uvijek privlači
Pri tome se bude usnuli Spavači.

Koji ljudskost dijele na bijelo ili crno
Rukama odašiljaju puščano zrno
Preko neke izmišljene granične crte
Riječi tu ne vrijede, riječi su škrte.

Tek silom pokazuju tko „pravedna“ je strana
U rukama tko drži moć,a sloboda je hrana
Kojom gladne duše na mamac svoj vežu
Kao riblje jato, hvataju u gustu mrežu.

Vjekovima sve je isto, granice snaže
Kidaju se, rađaju se, postavljaju straže
Bijelo, crno,tvoje, moje…ili , sve je naše!
Uzvici se svijetom šire, kako kome, u taj čas paše.

Moja Duša sve promatra, glumci se smjenjuju
Tek uspavani uspavane u igrokazu zamjenjuju
Pa mi Svemir šalje krila, bezgranično snažna
Kojima poletjeti ću s pozornice što je lažna.

Tad ugledam Univerzum, Domovina to je moja!
Bezgranično On pulsira u tisuću boja
I sve sljubljene su, a svaka je cjelina
Ovako udružene ,sve izgleda k'o bjelina.

Da, moja Domovina je Univerzum cijeli
Granice ne postoje, Različitost me veseli,
Gdje svaki atom u Svjetlosti cvijeta
Sretna sam u duši Građanina Svijeta.
- 16:29 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Unutarnja Oluja



Autor slike: meni nepoznat


Jedino čovjek, samoga sebe osloboditi može
Od agresivnih misli, nedjelovanja, straha
I kad upita se; Što Ja to Tebi učinim, Bože?
Sljubljuju se stranice unutarnjeg kraha.

Krhotina za krhotinom, svjedoči o svemu,
O danima koji u bitkama su prohujali
O ljutnji, bijesu, nevidljivom problemu
O olujnim naletima koji tijelom su strujali.

I sve u ime nečega, što izvanjskog je sjaja
Stopljen sa masom uzdiže energije ratne
Ni da zapita se; Ima li tom osjećaju kraja,
Jer dijele se nagrade, medalje zlatne.

Unutarnja Oluja razvija svoja jedra
Jer ljudsko je biće za mir stvoreno
Kad ispune se oči kao suzna vjedra
Nov pogled obuhvaća sve ratom razoreno.

Neke druge duše, njihovi životi,
Ognjišta i domovi, planovi i vizije,
Nameće se pitanje; Stvarati u ljepoti,
Ili biti djelom društvene hipokrizije?

U jednoj ruci držati zdravice flašu
U drugo ruci mač, ili bombu ručnu
Uzdizati prošlost uz šampanjsku čašu
Pod tepih razasuti prašinu mučnu.

Ne, pomaka nema u ljudskoj svijesti,
Jer oružjem se diči skoro svaka kuća
Pitanje je dana, kada ćeš i ti sresti
Nekoga kom duša je k'o od trnja kuća.

Jer Unutarnju Oluju uopće ne doživljava
Izvanjskim je svijetom ispunjen im dan
Iznova i iznova, prošlost proživljava
Sadašnjost je nebitna, tek promašen san.

Jedino čovjek, samoga sebe osloboditi može
Od agresivnih misli, nedjelovanja, straha
I kad upita se; Što Ja to Tebi učinim, Bože?
Sljubljuju se stranice unutarnjeg kraha.
- 11:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2010 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Opis moga Bloga

Linkovi

Izvorna mudrost



  • Ne možeš taknuti cvijet
    a da ne uznemiriš zvijezdu

    Francis Thomps






    Pogledaj u nebo i pjevaj
    jer sunce i za tebe
    besplatno sja

    Podijeli svoj kruh
    bolje će prijati
    Podijeli svoju sreću
    i postati će veća

    Volim nebo
    u tvojem srcu.
    Hvala za sve za što
    ne nalazim riječi

    I ti si jedan od anđela
    koje Bog šalje u svijet
    da usrećuje ljude
    da posve tiho,
    ali iz dana u dan
    sade cvijeće sreće
    u živote
    zaboravljenih ljudi

    Phil Bosmans




    Ljubav je jedino blago
    koje se umnaža dijeljenjem

    Mi smo anđeli
    samo sa jednim krilom;
    možemo letjeti jedino
    ako se zagrlimo

    Bruno Ferrero





    Ljubav je jedina sloboda na svijetu
    jer tako oplemeni duh
    da ni ljudski
    ni prirodni zakoni
    ne mogu promijeniti
    njegov smjer

    Halil Gibran


    Svatko je savršeno savršen

    Osho





    Baš kao što rosa pomaže
    rastu cvijeta
    tako i unutarnja
    i vanjska ljubaznost
    potiću rast prijateljstva

    Paramahansa Yogananda




    Rekao sam drvu badema
    brate, pričaj mi o Bogu
    i gle, badem je procvjetao

    Sv. Franjo


    " Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
    Ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
    Ne vjeruj zato što je to zapisano,
    Ne vjeruj zato što je to prorečeno,
    Ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
    Ali vjeruj sam onom što si sam prosudio da je istina."


    Budha




    Tko ne zna, a ne zna da ne zna
    opasan je, izbjegavajte ga!

    Tko ne zna, a zna da ne zna
    dijete je, naučite ga!

    Tko zna, a ne zna da zna
    spava, probudite ga!

    Tko zna i zna da zna
    mudar je i slijedite ga!

    Konfucije



    ZAMISLI




    Zamisli da nema raja
    Lako je ako pokušaš
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas,
    Zamisli sve ljude
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema,
    Učiniti to teško nije,
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije,
    Zamisli sve ljude
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti,
    Kao jedan, svijet će živjeti.

    Zamisli posjeda da nema,
    Ako možeš, to me čudi,
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti,
    Kao jedan, svijet će živjeti.


    Preveo:Vedran

    Autor:John Lennon



    Ne možemo činiti ništa veliko - samo male stvari s velikom ljubavlju

    Majka Tereza





    Stvari ne vidimo onakvima kakve jesu, nego onakvima kakvi smo mi

    Talmud






    Za duhovno putovanje postoji samo jedan kraljevski put...ljubav

    Ljubi sva bića ; to je dovoljno

    Postoji samo jedan jezik - jezik srca

    Postoji samo jedna rasa - rasa čovječanstva

    Postoji samo jedna religija - religija ljubavi

    Postoji samo jedan Bog - On je sveprisutan

    Sri Sathya Sai Baba



    Ljubav je izvor mira
    Bog je izvor ljubavi

    Isus