Sinhronicitet
Autor slike : meni nepoznat
Na koje sve načine miluje nas Bog?
Na koliko načina šapuće nam riječi?
U najmanjoj čestici On ljubi sina svog
Putokaze šalje koji upućuju ka sreći.
A riječi kao riječi, gube svoju snagu,
Vjetrom raznesene kroz auru prolaze
Kad naruše unutarnju bezvremensku vagu
Duše ih iznenada kao slučajno opaze.
Izvanjsko poprima bajkoviti smisao
Nutrinu oplahuje božanstveni mir
U zapisima drevnim već netko je napisao
Ugledati nevidljivo, nije ljudski hir.
Poruka višeznačna otvara nam staze
I na svakoj stazi putokaza sto
Samo ljudske duše nikako da spaze
Ili ne prihvaćaju, a čovječanstvu dar je to.
Mogućnost povezivanja događaja, ljudi,
Vremena kroz koje tečemo k'o udivljali vali
Sve s porukom; čovječe, daj se razbudi!
Ne prolazi više; mi za to nismo znali!
Situacije svakojake, biserje i sjene,
Sjećanja bude na neke prošle dane
Sve pod krinkom nasmiješene mjesečeve zjene
Šalju nam prepreke, il' riječima mame.
Karika za karikom, ogrlica vrijedna,
Posložena je iza nevidljive scene
Spoznaja sad slijedi, sočna i medna,
Osjetilo vida riješilo se, jedne stare mrene.
Sinhronicitet
Jedan od načina kojim božansko nas miluje
Labirintom života usplahireni kad šećemo
Riječima, slikama, On dušu nam dodiruje
Kad rijekom života ka Njemu mi krećemo.
|