Zvjezdani zapis
Autor slike: Gilbert Williams
Svemir tiho šaputavo zbori
Zapis svoj po srcima piše
Kao kad kiša po prozoru romori
Svjetlosna zraka trag kapljice briše.
Pa se čini, kako naizgled, ničeg bilo nije
Jer voda ishlapi, i tama zavlada
Po tisućiti put' bit će kao davno prije
Budućnost ne postoji, tek ovdje i sada.
U ovome trenutku ta kapljica bljeska
Očitavam u njoj poruku sa Neba
Miris me opija, kao polje vrijeska
Razgovor je ovaj, što Duša ga treba.
Sa planete daleke, bez imena i broja
Svjetlosnim se perom slika po papiru
Ucrtava se karta neobičnog kroja
U galaksiji spiralnoj, u zvjezdanome viru.
U krajičku toga svjetlosnog postojanja
Netko dalek zagrljaj svoj ostavlja
On je dio mojega poslanja
Jer od njega Duša od bolesti ozdravlja.
A priča je stvorena da širi se dalje
Srcem do srca, jedino tako
Poslanstvo svjetlosno poruku šalje,
Svemir prelijećem na ovaj način lako.
I što da kažem tome Biću?
Jer sve riječi smisao svoj gube
Svjetlost priča svoju, nesebičnu priču,
Kojom nas braća, kozmička, ljube.
|