Patuljkova špiljica
Šetnjom kroz šumu svačega se nađe
Na malenom raskrižju putokazi stoje
Odabrati lakši put, mnogima je slađe
Al' duše hrabrih pustolova, ničeg' se ne boje.
Od oka sakrivena, na kraju staze
Patuljkova špiljica u stijeni čeka
Planinarske noge mimo nje kad gaze
Skriva ju međ' granjem, tisa ili smreka.
Danju njome sunčev trak prošeće
Mjesečevom dodiru, sve podati se želi
Tad raširi se granje, zatitra drveće
Naš Patuljak životu noćnom se veseli.
Sa svih strana pristižu čarobne vile
Svojim golim tijelom šire vilin prah
Kod Patuljkove špiljice sve su se slile
Veselom Patuljku sad zastao je dah.
Od tolike ljepote ni zvjezdice ne vidi
Mjesečeva koprena do pojila ga vodi
Ove noći nitko se tijela svog ne stidi
U razigranom plesu duša svaka brodi.
Patuljkova špiljica sad napuštena osta
Jer veselo će društvo prespavati u šumi
Drvo će udomiti veseloga gosta
Utočištu toplome nitko se ne buni.
Prvom zrakom sunca, svi tragom nestaju
Tu i tamo zašuštat' će lišće na stazi
Čarolije šumske u tišini prestaju
Jer Mjesec je izgubio na magičnoj snazi.
Od oka sakrivena, na kraju staze
Patuljkova špiljica u stijeni čeka
Vjekovima po njoj sitne noge gaze
Svjedoci su tome, tek tisa i smreka.
|