Zagrljaj šume
Šumskom stazom noge hode
Čas polako, čas brzinom žure
Zeleni listići, čarolija prirode
Misli se kotrljaju, po glavi mi jure.
Zastanu na trenutak, željne tišine
Buka bučnog prometa zaostaje za nama
Drveće me grli, željna te blizine
I svaki se otpor u zagrljaju slama.
Korijenje mi nudi prijestolje svoje
Granje dodiruje kožu i kosu
Travnati je tepih smaragdne boje
Poziva da prošećem svoju nogu bosu.
Silazim po stubama kamenitog stijenja
Cijela šuma šapatom podršku mi daje
U duši se bude neka neobična htijenja
I svjetlosne se zrake kroz drveće sjaje.
I odjednom čuda, kamenje žubori
Po njemu se pretače potočić mali
I nebo se pridružuje, kapima romori
To način je da priroda za posjetu zahvali.
Privlači me nešto u bistrini vode
Maleni kristali nude se na dlanu
Misli moje odjednom drugim putem brode
Obnavljam energiju, ponuđenu pranu.
I nisam sama na ovoj šumskoj stazi
Dvoje milih ljudi društvo mi prave
I njihova energija sa prirodom se mazi
Svakim je udisajem iznova sad slave.
Možda nas sutra bude malo više
Šumsko prostranstvo nudi svoje blago
Šaputanje njezino sve tiše je i tiše
Ali zagrliti čovjeka, još uvijek joj je drago.
|