Sretno Sam Biće
Sretno sam Biće ...
Jer još radujem se svemu...
I zahvaljujem Boginji - Bogu ... Njoj ili Njemu ...
Što postoji Oaza od Ljubavi stvorena...
I ja ne dopuštam da bude razorena...
U trenutku kad čini se da mrak će pasti,
Otvaram se Nebu ... i stijena počinje cvasti ...
Nemirni vjetar buku kad stvara ,
To Duša sa Dušom nećujno razgovara ...
Ljutnjom obuzeto tijelo se njiše ,
Sjeme Mudrosti i tada Poruku mi piše ...
Utihnuti sad moram ...
Jer Rukopis je krhak ..
Tragovi ostavljeni pročitani će biti ,
Ili pretvoreni u prah ,
Srcu nečitljiv ... zamućen i prhak ...
Oaza postati će zaboravljeni san ,
Budit ću se zorom i ne ugledati dan...
Promatrati ljude a ne prepoznati sebe ,
Koračati pod uzavrelim suncem
I osjećati mraz ,strah koji zebe...
Dopuštati da Divota od Svjetlosti nam dana ,
Oblikuje svijet misli u kojemu obitava tama?
Ne ... Nisam za to Rođena ...
Želja mi je biti Duša od Okova oslobođena ...
Zato
Ponovno ... I ponovno ...
Zahvaljujem se Njoj ili Njemu ... Boginji - Bogu ...
Sretno sam Biće
Jer Kozmičkom Stvaralaštvu radovati se mogu ...
|