Kao Jedno

Kao Jedno ...
Davnih dana bijaše to Stanje ...
Duša čuvala je što je Srcu vrijedno ...
A u Srcu gradilo se Zdanje ...
Od Svjetlosti ... Sunašaca...svih Nebeskih Tijela ...
Budućnost ljubila je Prošlost ...
Sadašnjost zrcalila se Cijela...
I sve je teklo sporijim Tokom ...
A Brzina bljeskala se sretno...
Šaputalo je More pjenušavo ...
I sjetno ...
Znajući da prolazi to Vrijeme ...
I da Staro Doba susrelo je Novo ...
Duša djeliti se stala ...
Pitajući ...Što je Ovo...Što je Ovo...
A Odgovor sakriven je bio ...
Negdje duboko gdje ne vide oči ...
Kao sidro bačeno u more...
Čekalo je ... i još čeka ...
Nekoga ...tko po njega će doći ...
Kad Duša sjedini se ...
I postane ...Kao Jedno...
U Tišini Šapat zbori ...
Ovdje leži Nešto Vrijedno ....
Blago koje Svjetlost traži ...
Biseri ga kriju od mržnje, prevara i laži ...
Čeka ... strpljivo ... već ne vidi se od Tame ...
Samo sedefasta zrnca ka Svjetlosti ga mame ...
Pletu nisku od vjekova i eona ...
Dodir njihov odjekuje kao podvodna zvona ...
Kao Jedno ... Kao Jedno ...
Pjevajući pletu niti ...
U Zagrljaju Ljubavnome ...
Desit će se, što se Jednom mora zbiti ...
|