Šutljiva Većina

Šutljiva Većina ovim svijetom hodi ...
Uplašeni ... glasom svojim prestrašeni ...
Ne dopuštaju Svjetlosti da Dušu im vodi...
Žive i umiru ... osamljeni ... u vlastitoj sjeni...
Gledaju ... a ne vide ... jer to i ne žele ...
Da li čuju srce dok otkucava čase ...
Laži i okrutnost su jedino čemu se vesele ...
Dok u mračnom kutku krijesnice se gase...
Šutnja kažu ponekad je zlato ...
Ali prečesto je ugljen tamni što pepeo ostavlja ...
Odmahuju glavom ... kriju lice u pijesak i blato ...
A Strah se snaži ... i iznova obnavlja ...
Kriknula bih tada najjače što mogu ...
Iz dubine Duše prema Grupnoj Tami ...
Zapitala ljude što zamjeraju Bogu ...
Kad ih niti Vjera Ljubavlju ne hrani...
Gdje i kad izgubili su vlastiti Sjaj ...
Možda kad su Dušu prodali za mrak ...
Šutljivoj Većini ne nazire se kraj ...
Sklopljen je sa Strahom ... Dugoročan Brak...
U meni se rađa bujica riječi ...
I Hrabrost se množi ... Istina ga jača ...
Svakim slogom Duša davnu Ranu liječi ...
I prisjećam se Pradavnoga Unutarnjeg Plača ...
Možda ... Jednog Dana ...
I Šutljivu Većinu dotakne taj Plač ...
Čekam taj Trenutak ... Predugo ... i Sama...
Dok me putem vodi Svjetlosni Mač ...
Sljedbenik sam Svjetlosti dok nestaje Tama...
|