Prisjećanje

Misao me tjera da putujem dalje ...
Svemir otvara sad Riznicu Znanja ...
Mjesečina putokaz zrakama mi šalje ...
Krećem Stazom o kojoj Duša vječno sanja ...
Eterična Bića progovaraju vješto ...
Safirastom Dugom Duša je vođena ...
I svjesna sam da vidjeti ću vjerojatno nešto ...
Za što oduvijek bila sam rođena...
I čudom se čudim ... kao dijete svemu ...
Svaki biser željno dotičem sad rukom ...
Što pretvara se u magičnu morsku sirenu ...
Pogled svoj odvojih teškom ja mukom...
Leptiri od magle ... Mjesečev Cvijet ...
Vilinske ih Duše posipaju Prahom...
Još ne vidjeh divniji i čudniji svijet ...
Sve odiše nestvarnim ... Zvjezdanim Dahom ...
Čovjek u stijeni ... Okamenjeno Lice ...
Umovi se naši spajaju u Jedno ...
Okovana sam čežnjom poput Rajske Ptice ...
Žednim srcem upijam ono što je vrijedno...
Zapise sad čitam ... o Putevima Duše ...
O Jednoti što daruje nam Životni Žar ...
O Prani što nesebično kroz tijelo puše ...
O Ljubavi I Zagrljaju što sakrivaju čar ...
Smiješi se Lice ... topi se Stijena...
Nestaje u meni dok Nutrinu ispunjava ...
Vijeđa se otvara slatkoćom opijena ...
San postaje stvarnost ... postaje Java...
I molim se Vječnosti da Misao mi budi...
I Svemir da sačuva tu Riznicu Znanja...
I Dušu da prisjeti se ... da nikome ne sudi ...
Bar u Trenucima tihim dok budno se sanja...
|