Poruka u noći

Noć je mirna...a ja usnuti ne mogu ...
Mislima mi plovi moja bujna mašta ...
Ne pomaže ni Molitva Svevišnjemu Bogu
Nemir oduzima tišinu...pa ja čujem svašta ...
Neko nepoznato ... uznemireno Biće ...
Šapuće mi tiho nezemaljske riječi ...
Poželjeh u sebi ... neka zora sviće ...
Požalih što sad' odlučila sam leći...
Burno teče govor tog neobičnog stvora ...
Neka Važna Poruka skriva se u tami...
Opet molim pomoć od Anđeoskog Dvora...
Da daruju mi Svjetlost što od napada me brani ...
I pomoć pristiže ... lagan mir obuzima mi tijelo...
Sad jasnije nazirem što Duša ta mi zbori ...
Ona moli za pomoć ... za Svjetlo Bijelo ...
Molitvom da ublažim taj Strah od kojeg gori...
Po tko zna koji puta ja sklopiti ću ruke...
Molitvom ću Svjetlost uperiti ka tami...
Nepoznato Biće odriješiti ću muke ...
Darovati Ljubav na Putu da ju brani...
Poruka u noći kad pun se Mjesec smiješi ...
Uznemiri mi Dušu ... uzburka mi snove ...
Jedino će Ljubav svih muka da me riješi ...
Molitvom se Duše kao krijesnice love ...
Pa putuju putem što sagradile su same ...
Poneka zaluta ... izgubljena na stazi ...
Tada shvati da Ljubav od tame je brani ...
I radosno kroči ka Svjetlosnoj Oazi...
|