Noću...dok snivamo...

Noću...dok snivamo...
Budi se jedan oku Nevidljivi Cvijet
Lepršavih krila...svjetlucavog ruha...
Otvara se i pupa Magičan Svijet...
On latica nema...i miriše na san...
Stanovnike svoje noću budi...
A skrije ih čim sviće dan....
Drvom Života ponekad ga zovu...
Jer sadrži Nektar što daruje Mladost
Bistrinom svojom oplahuje Dušu,
Dok tijelom tad struji najljepša Radost...
Noću...dok snivamo...
Mislima nam tada jurišaju sanci ...
Blaženstvo što sa Neba dobivamo
Zaboravljeno bit' će...
Jer budimo se ponovno...i ponovno...
A sami sebi ostajemo ponajveći stranci...
|