Reinkarnacija

Iz Života u Život prelazimo... kao stranci,
Iz tijela u tijelo selimo se...
Dok Vezuju nas Nevidljivi Lanci...
Karike što rađene su Udasima Bivšim...
Vezovi od bola, suza ili smijeha...
Ispunjeni Ljubavlju sa zrncima grijeha...
I pitamo se stalno...a pitanja su čudna...
Kad' ću se probuditi... a možda sam već budna?
Postoji li Kraj svemu...Prekid ovog Plesa?
Duša gdje će prenoćiti ,
U oblacima ... ili tijelu od krvi i mesa?
I sva prošlost upisana na listovima od papira
Podsjetnik su nečemu večem...i ne daju nam mira...
Jedan pogled prema Mjestu...Piramidi Sunca..
Srce ćuti otkucaje jače...Sjeća se Vrhunca...
Stepeništa što vodila su do Odaje Duše
Kada nije bilo mržnje i ratova da sve poruše...
Kada Čovjek bijaše Biće od Svjetlosti i Znanja...
Danas...sve se čini kao dio izmišljenih sanja...
I vrtimo se tako u istome krugu...
Čekamo i čekamo Priliku mi drugu...
A Prilka je Tren baš svaki...
Radostan i ispunjen ... i onaj teži... ne baš laki...
Iz Života u Život prelazimo...Kao oko što zatvara vijeđa...
I propustit' ćemo Trenutak Svjetlosti....
Zapamtiti ono što Dušu nam vrijeđa....
Sve dok jednom sami ne raskinemo lance...
A do tada...Životima ćemo susretati ljude...
I u njima gledati strance....
|