Neobičan San

Dok ulazim polako u postelju meku
I naslanjam kose na jastuk bijeli
Mirisnim zrncima ispunjavam deku
I putujem na mjesto gdje San se dijeli.
Otvaram Dimeziju... daleku a blisku
Što danju je skrivena od očiju i uma
Osjećam da vodi me kroz klisuru sklisku
Putem nepoznata , maštovita druma.
Netko mi šapuće, milostivo poje
Riječi svjetlucaju nebeskim sjajem
Svemirom se prostire tijelo moje
Bez krila lepršam zvjezdanim krajem.
Doziva me odnekud nepoznati glas
Srce me vuče ... pa krećem za njime
Čujem...Upoznaj dijete sada i nas,
Mi oni smo što darujemo Dušama rime.
Gledam ... i slušam... i Svjetlost se dijeli
Na Bezbrojne Duše ... a Sve su Jedno...
Univerzum slavi ... Izvor se veseli...
I Sve je Beskrajno Jednako Vrijedno...
Tada ugledah Prozračno Biće...
Satkano od atoma Sunčevoga Sjaja
Kazuje mi da zora polako sad sviće,
I da vratiti se moram do svojega kraja.
Buđenje polako doziva težinu...
Kao da sliječem sa drugoga svijeta...
Još u srcu osjećam Anđeosku Blizinu...
I Lotosov Cvijet što Raspjevano Cvijeta...
Dok ustajem polako iz postelje meke
I raspuštene kose sakupljam u slap
Nečija Krila zaštićuju me poput deke
Još jedna Neobična Darovana mi Kap.
|