U neprekidnom strahu, osvrćem se preko ramena, ledim se na melodiju vlastitog mobitela, skačem na zvuk otvaranja vrata i sa strepnjom iščekujem, iščekujem BAN. Eh, a kad se samo sjetim da mi se još jučer ni samoj nije pretjerano išlo na to putovanje... Međutim, kad čovjek jednom donese odluku, odskoči neka varnica slijedom čega kao da se prelomi mentalna barijera nepoznata porijekla. Ukratko, jučer mi se nije toliko išlo, danas mislim da ću poludit ako ne odem... U Francusku, opet... k'o lani u ovo isto doba godine... Tu je prilika, besplatna prilika, malo zabave, malo rada, mnogo vozikanja (al' koga briga ja sam maestro spavanja u busu). Jedina moguća kočnica su moji mili roditelji koji će, ako čuju (a ja sam već čula, što znači sve su šanse da će i oni) ime grada u koji idem na crnoj listi francuskih gradova pomahnitale bakljade, staviti veto na moj odlazak i tu prestaje svaka rasprava... Buuuaha... A još svoju paru izbijam sama! Doduše morala bih falit s posla 5 dana + vikend, a uz to sam i prije tri tjedna isto falila 10tak dana s posla jer smo išli na apsolventsko u Grčku, al' to sve se da nadoknadit (ili je već nadoknađeno) tako da nemam razloga ne otići... Moja je savjest čista (ionako je sve to u glavi :-))... Ne preostaje mi drugo doli srediti nestanak struje u vlastitoj zgradi (ili bolje kvartu da ne bude sumnjivo) i onemogućiti svojima pristup drugim izvorima informacija (uključujući kontakt s drugim ljudima) - potpuna izolacija u trajanju od 3 dana, a kad odem prijatelji... Saddam |
ne ovoga, ovoga bih da imam kao i komp koji ima Rory Gilmore, ali jebi ga sad...ovo što imam je puno bolje :D nego, napisem post. Veći od prošlog, ali u granicama svoje sažetosti. I nalijepim sličice planiranih autića. Realna kategorija, ne oni autići o kojima maštam jer su ti preveliki, preskupi, preteški za naći, predobri nego nešto ostvarivo. I sve ode u 3 lijepe svemirske. Pa haj' ti ponovi, nema toga. Odoh dovršiti White Teeth tako da sutra po mogućnosti satarem Harun i more priča pa počnem polako guštati u Sofijinom svijetu. Dovraga i bestraga s logistikom nabave i dosadom od diplomskog. Sve kontam da mi ne treba mnogo vremena, kad se natjeram konačno...naravno. margaux |
Svaka čast, najzauzetija od nas se potrudila i napisala nešto. Meni se teško odvojiti od limewire-a, lagano sam zelenkasta i žuta u faci, blještim u mraku, u disko ne smijem. Voljela bih reći da imam pametnijeg posla od pisanja na ovom čudu, ali nemam. Mogla bih imati, to stoji. Pisala bih o apsolventskom da se sjećam ičega. Ono što su mi ljudi ispričali previše je opsceno, degutantno, prljavo i zastrašujuće. Pa ću samo napisati da su me Delfi oduševili. I da nisam dirnula pupak svijeta jer nisam praznovjerna. Da ne spominjem što to zvuči nekako full gadljivo. Mislim da je ovo "full" dubrovačka ostavština. I ovako izgleda kad netko piše na silu, ovaj me blog blokira. Ali eto. margaux |
< | studeni, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv