Pozdrav svima, nadam se da je doček bio lud i nezaboravan, stid me od kad se ne javih... Sad jedan dogadjaj koji me totalno izbacio iz takta... Nakon ludog dočeka u rodnom mi gradu, odlučih skoknut do Dubrovnika onako rekreativno, promjene radi... Istina, par puta kroz glavu su mi neke lude ideje prošle o tome šta se moglo odvijat u tome stanu za našeg odsustva, kako smo se svi naslušali priča o gazdama koji, kad studenti nisu tu za Novu, iznajme stan turistima ili dovedu neku svoju odbinu, a sve naravno, bez pitanja, znanja ili odobravanja tih jadnih studenata... Bilo je tu neočekivanih povrataka, neugodnih pronalazaka, te blesavih situacija svake vrste... Mi smo do sada revnosno čuvali svoj stan u Dubovniku za svake Nove i jedini dovođeni ljudi bili su brought by us, pa nijesmo imali takovih problema... Ovaj put visio mi je taj neki upitnik iznad glave, al' kad sam ušla u stan 3.1. (gazdama smo rekli da 10.1. dolazimo) na prvi pogled sve je bilo kao prije, još kad sam skuzila na fotelji gaćice jedne od nas (ostavljene tako da se suše još prije polaska) totalno sam odahnula... Sljedeći scenarij – večer gledamo film, kad neko zvoni... Ustajem, do vrata, kad – tip pred vratima... U trenutku kad me skužio djelovao je ko' da bi se najrađe okrenuo i pobjegao, zaprepaštena faca (očito nije očekivao mene), muca, nikako progovorit, vrti se, maše s nečim u ruci... nečim u ruci... što li je to? Hm... djeluje poznato.... aaaaaaaaaaa... dvd-ovi cimerice mi La_M... koji k....??? odakle ovom 'ebenom liku ti dvd-ovi??? Šok, nevjerica... paraliza... U to se lik snađe zagrli me onako prijateljski, izljubi, eto sretna ti nova godina, bla, bla, bla (gubim signal od šoka)... skoncentriaj se, mozda saznas koji k.... ovaj tu radi s našim stvarima, diši... eto tako, oprosti stvarno – ne da se pajdo smest, nisam ja znao da ste se vi vratili, mislio sam ovo ostavit prije nego dođete, joj kako mi je neugodno, eto oprosti, znaš, ja sam susjed, mi smo tu slavili Novu... opet blackout... bla, bla, bla.... grrrrrrrrrrrrrrrrrrroar... ni sama ne znam kako sam dohvatila te dvd-ove i zatvorila vrata od bijesa... Moš'te mislit! Tu je bila horda nekih nepoznatih likova, paradirala NAŠIM stanom, dirala, uzimala i (očito) odnosila naše stvari, bez našeg ikakvog znanja i pristanka! A mi to još plaćamo!!! Bezobrazluk čisti! Da stvar bude ljepša sigurno nisu tu priredili party uz one razgrnute gaćice... Mogu mislit kako je izgledao popis obveza gazdi: čišćenje nakon razularenog partija, odnošenje smeća, usisavanje razbijenog stakla, vraćanje gaćica na fotelju – završna scena: ćelavi mrga pažljivo namješta ženske gaćice na fotelju kako one blesave studentice ne bi primjetile što se sve tu odvijalo... No, 'ebi ga, život teče dalje, a večeras: mi pijemo, oe oe, mi pijemo... Saddam |
Bez imalo volje i u nadi da će Fi ili Kaya poklopiti ovaj post svojim dojmovima evo riječ-2 o proslavi u Parizu Savršeno Božanstveno Sublimirajuće Prekrasno Ekstatično Orgazmički Bajno Champs Elysees Okruženi ljudima iz cijelog svijeta, čak pomalo pripiti (a to nije malo postignuće kad se uzmu u obzir naši apetiti...hahaha...pa onda sredstva i ključno-cijene u Parizu) Umalo smo proslavili u metrou, naslagani prilično tijesno (ja sam bila tako dobro raspoložena da ne bih ni skužila koji je to minus, nećemo vidjeti taj vatromet, itd, itd) ali nekako smo uspjeli, zgrupili se sa nekim Francuzima i Talijanima i tako dočekali...detalji su mi malkice mutni ali eto, pića su kružila, čestitanja, pjesme (naša nacionalna "Kol'ko nas ima, jebote, kol'ko nas ima...") Bilo je pomalo pakleno kad sam s 1 suputnicom tražila wc, ma nigdje ga, ni za lijeka-a nama se vodostaj jasno ocrtava u očima, pa na metro-ubjeđivanje redarstvenika da nas puste u zattvoreni, ograđeni dio, laktanje kroz gužvu u metrou (u tome sam profi, godine praksanje u prolaženju kroz Rock) ali mrcina je mrcina i kad ne da proći-amen. I u toj gužvi sam upoznala zanimljive ekipe, jedan je nijemac čak znao reći "Dobar dan" "Kako ste" "Jedan, dva, tri, četiri, pet..." a tada mi smijeh stvarno nije trebao...pa traganje za javnim wc-om (ne nađosmo ga, ali mogu misliti koji je to horror tek za novu bio) pokušaji da uđemo u bilo koji kafić ali neeeeeema šanse, mršnu nas jer je sve puno...na kraju sam ostavila 12 eura u jednom (morali smo naručiti nešto, mineralna je 7 eura ali jebi ga-ja sam morala uzeti anis) da bih se dočepala jadnog unisex wc-a, ali dok sam čekala iskoristila sam svaki tren za razgovor sa ljudima tamo, apsolutno nitko iz Francuske nije bio. Na kraju muvanje po Latinskoj četvrti (Quartier Latin), dosadni Talijani, nekakvi maloljetni delikventi, slučajevi koji su bili sa nama i čitav spektar likova...završilo je tako što smo zaspali oko 7 i nakon sata spavanja onako zamantane i nikakve otišle u Disneyland pa zamislite kako su nam čak i one benigne vožnje lelujave bile. Grad je stvarno divan, krasan...toliko je toga a moj format posta je ipak premal za sve dojmove. Moram se pohvaliti da smo Fi i ja samostalno prozujale kroz grad uzduž i poprijeko koliko je to moguće u 1 danu, same se snašle za vožnju Seinom (ili nam vodička nije dobro rekla ujutro ili je mi nismo slušale...hmmm)prošle ispod jebenog Pont Neufa i još 21 mosta i stale samo na kapućino u kafiću s pogledom na Notre Dame, ah:))) Vraćam se tamo čim prije mognem:) ali ne prije nego što odem u Bukurešt, Varšavu, Berlin...hahahha...pa za nekih 20tak godina možda;) Ah, da...kao u rodnom gradu, imale smo napad cigančadi-koje su se poput jastreba zalijetale na ono malo hrane što smo upravo kupile usput, jedna od njih je podigla papirić prema nama na kojem je pisalo da su iz Bosne i Hercegovine, molimo pomozite nam...blabla, na engleskom... "Aj nemoj srat" reče jedna od nas kad ciganče podiže glavu prema nama, nasmješi se i reče "English, please". SRETNU NOVU želi vam LaMargot |
< | siječanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv