pali anđeli noseći krila rodama

07.01.2005., petak

Ehej!

Pozdrav svima, nadam se da je doček bio lud i nezaboravan, stid me od kad se ne javih... Sad jedan dogadjaj koji me totalno izbacio iz takta... Nakon ludog dočeka u rodnom mi gradu, odlučih skoknut do Dubrovnika onako rekreativno, promjene radi... Istina, par puta kroz glavu su mi neke lude ideje prošle o tome šta se moglo odvijat u tome stanu za našeg odsustva, kako smo se svi naslušali priča o gazdama koji, kad studenti nisu tu za Novu, iznajme stan turistima ili dovedu neku svoju odbinu, a sve naravno, bez pitanja, znanja ili odobravanja tih jadnih studenata... Bilo je tu neočekivanih povrataka, neugodnih pronalazaka, te blesavih situacija svake vrste... Mi smo do sada revnosno čuvali svoj stan u Dubovniku za svake Nove i jedini dovođeni ljudi bili su brought by us, pa nijesmo imali takovih problema... Ovaj put visio mi je taj neki upitnik iznad glave, al' kad sam ušla u stan 3.1. (gazdama smo rekli da 10.1. dolazimo) na prvi pogled sve je bilo kao prije, još kad sam skuzila na fotelji gaćice jedne od nas (ostavljene tako da se suše još prije polaska) totalno sam odahnula... Sljedeći scenarij – večer gledamo film, kad neko zvoni... Ustajem, do vrata, kad – tip pred vratima... U trenutku kad me skužio djelovao je ko' da bi se najrađe okrenuo i pobjegao, zaprepaštena faca (očito nije očekivao mene), muca, nikako progovorit, vrti se, maše s nečim u ruci... nečim u ruci... što li je to? Hm... djeluje poznato.... aaaaaaaaaaa... dvd-ovi cimerice mi La_M... koji k....??? odakle ovom 'ebenom liku ti dvd-ovi??? Šok, nevjerica... paraliza... U to se lik snađe zagrli me onako prijateljski, izljubi, eto sretna ti nova godina, bla, bla, bla (gubim signal od šoka)... skoncentriaj se, mozda saznas koji k.... ovaj tu radi s našim stvarima, diši... eto tako, oprosti stvarno – ne da se pajdo smest, nisam ja znao da ste se vi vratili, mislio sam ovo ostavit prije nego dođete, joj kako mi je neugodno, eto oprosti, znaš, ja sam susjed, mi smo tu slavili Novu... opet blackout... bla, bla, bla.... grrrrrrrrrrrrrrrrrrroar... ni sama ne znam kako sam dohvatila te dvd-ove i zatvorila vrata od bijesa... Moš'te mislit! Tu je bila horda nekih nepoznatih likova, paradirala NAŠIM stanom, dirala, uzimala i (očito) odnosila naše stvari, bez našeg ikakvog znanja i pristanka! A mi to još plaćamo!!! Bezobrazluk čisti! Da stvar bude ljepša sigurno nisu tu priredili party uz one razgrnute gaćice... Mogu mislit kako je izgledao popis obveza gazdi: čišćenje nakon razularenog partija, odnošenje smeća, usisavanje razbijenog stakla, vraćanje gaćica na fotelju – završna scena: ćelavi mrga pažljivo namješta ženske gaćice na fotelju kako one blesave studentice ne bi primjetile što se sve tu odvijalo...
No, 'ebi ga, život teče dalje, a večeras: mi pijemo, oe oe, mi pijemo...
Saddam

- 16:51 - Komentari (23) - Isprintaj - #

04.01.2005., utorak

There's no place like home...hahaha...da, baš

Bez imalo volje i u nadi da će Fi ili Kaya poklopiti ovaj post svojim dojmovima evo riječ-2 o proslavi u Parizu
Savršeno
Božanstveno
Sublimirajuće
Prekrasno
Ekstatično
Orgazmički
Bajno
Champs Elysees
Okruženi ljudima iz cijelog svijeta, čak pomalo pripiti (a to nije malo postignuće kad se uzmu u obzir naši apetiti...hahaha...pa onda sredstva i ključno-cijene u Parizu)
Umalo smo proslavili u metrou, naslagani prilično tijesno (ja sam bila tako dobro raspoložena da ne bih ni skužila koji je to minus, nećemo vidjeti taj vatromet, itd, itd) ali nekako smo uspjeli, zgrupili se sa nekim Francuzima i Talijanima i tako dočekali...detalji su mi malkice mutni ali eto, pića su kružila, čestitanja, pjesme (naša nacionalna "Kol'ko nas ima, jebote, kol'ko nas ima...")
Bilo je pomalo pakleno kad sam s 1 suputnicom tražila wc, ma nigdje ga, ni za lijeka-a nama se vodostaj jasno ocrtava u očima, pa na metro-ubjeđivanje redarstvenika da nas puste u zattvoreni, ograđeni dio, laktanje kroz gužvu u metrou (u tome sam profi, godine praksanje u prolaženju kroz Rock) ali mrcina je mrcina i kad ne da proći-amen. I u toj gužvi sam upoznala zanimljive ekipe, jedan je nijemac čak znao reći "Dobar dan" "Kako ste" "Jedan, dva, tri, četiri, pet..." a tada mi smijeh stvarno nije trebao...pa traganje za javnim wc-om (ne nađosmo ga, ali mogu misliti koji je to horror tek za novu bio) pokušaji da uđemo u bilo koji kafić ali neeeeeema šanse, mršnu nas jer je sve puno...na kraju sam ostavila 12 eura u jednom (morali smo naručiti nešto, mineralna je 7 eura ali jebi ga-ja sam morala uzeti anis) da bih se dočepala jadnog unisex wc-a, ali dok sam čekala iskoristila sam svaki tren za razgovor sa ljudima tamo, apsolutno nitko iz Francuske nije bio.
Na kraju muvanje po Latinskoj četvrti (Quartier Latin), dosadni Talijani, nekakvi maloljetni delikventi, slučajevi koji su bili sa nama i čitav spektar likova...završilo je tako što smo zaspali oko 7 i nakon sata spavanja onako zamantane i nikakve otišle u Disneyland pa zamislite kako su nam čak i one benigne vožnje lelujave bile.

Grad je stvarno divan, krasan...toliko je toga a moj format posta je ipak premal za sve dojmove.
Moram se pohvaliti da smo Fi i ja samostalno prozujale kroz grad uzduž i poprijeko koliko je to moguće u 1 danu, same se snašle za vožnju Seinom (ili nam vodička nije dobro rekla ujutro ili je mi nismo slušale...hmmm)prošle ispod jebenog Pont Neufa i još 21 mosta i stale samo na kapućino u kafiću s pogledom na Notre Dame, ah:)))
Vraćam se tamo čim prije mognem:) ali ne prije nego što odem u Bukurešt, Varšavu, Berlin...hahahha...pa za nekih 20tak godina možda;)
Ah, da...kao u rodnom gradu, imale smo napad cigančadi-koje su se poput jastreba zalijetale na ono malo hrane što smo upravo kupile usput, jedna od njih je podigla papirić prema nama na kojem je pisalo da su iz Bosne i Hercegovine, molimo pomozite nam...blabla, na engleskom... "Aj nemoj srat" reče jedna od nas kad ciganče podiže glavu prema nama, nasmješi se i reče "English, please".


SRETNU NOVU
želi vam LaMargot
- 11:55 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Tko li to poviruje kroz ovo čudo? Borg? Priča ide ovako: Nekada davno...

...u bunkeru od kamena, u sjeni smokava, u dolini Neretve (a povremeno u Lapadskoj uvali u Dubrovniku) stanovahu diktator (Saddam, crnka, voli cipele fetišistički, utjelovljenje dobrote i savršenstva), mudro dijete (Kaya, vječno mladog izgleda, rusofilka-ponosna šminkerica), kontraspijunka bravarka (LaMargot-wannabe akcijska junakinja, profesionalna vrcačica od crvene kemijske) i mesožderka oka krvava (Hijena-naša draga sex bomba velikih apetita i još većih dimenzionalnh očekivanja:-)))

Copyright©2005 Safikama
email: bitno.nije@gmail.com

Linkovi

Himna

Da sam prazna glava, potpuno zdrava
Ne bih više nikad učio za badava
Samo onol'ko, kol'ko mi treba
Da još ostanem paf od tolikog neba

Da se mogu kao nekad, vratiti na početak
I biti onaj isti bahati dječak
Ne bih forsir'o neki ležeran stil
Niti se trudio da uklopim

Moj svijet u ovaj svijet
Moje snove u raspored
Riskirao bih svaki pokušaj
Da zadržim taj osjećaj

E'o 1 koja mi je na ovaj petak baš legla

As I was a going over Gillgarry Mountain,
I spied Colonel Farrell and his money he was countin'.
First I drew me pistol and then I drew me rapier,
Sayin' stand and deliver for I am your bold receiver.

cho: Well shirigim duraham da
Wack fall the daddy oh, wack fall the daddy oh
There's whiskey in the jar.

He counted out his money and it made a pretty penny,
I put it in me pocket to take home to darling' Jenny.
She sighed and swore she loved me and never would deceive me
But the devil take the women for they always lie so easy.

I went into me chamber all for to take a slumber
To dream of gold and girls and of course it was no wonder.
Me Jenny took me charges and she filled them up with water,
Called on colonel Farrell to get ready for the slaughter.

Next morning early before I rose to travel,
There came a band of footmen and likewise Colonel Farrell.
I goes to draw me pistol for she'd stole away me rapier,
but a prisoner I was taken I couldn't shoot the water.

They put me into jail with a judge all a writin'
For robbing Colonel Farrell on Gilgarry Mountain.
But they didn't take me fists so I knocked the jailer down,
And bid a farewell to this tight fisted town.

I'd like to find me brother the one that's in the army,
I don't know where he's stationed in Cork or in Killarney.
Together we'd go roving o'r the mountains of Killkenney,
And I swear he'd treat me better than me darling' sporting Jenny.

There's some takes delight in the carriages and rolling,
Some takes delight in the hurley or the bowlin'.
But I takes delight in the juice of the barley,
Courting pretty maids in the mourning oh so early.