Bez imalo volje i u nadi da će Fi ili Kaya poklopiti ovaj post svojim dojmovima evo riječ-2 o proslavi u Parizu
Savršeno
Božanstveno
Sublimirajuće
Prekrasno
Ekstatično
Orgazmički
Bajno
Champs Elysees
Okruženi ljudima iz cijelog svijeta, čak pomalo pripiti (a to nije malo postignuće kad se uzmu u obzir naši apetiti...hahaha...pa onda sredstva i ključno-cijene u Parizu)
Umalo smo proslavili u metrou, naslagani prilično tijesno (ja sam bila tako dobro raspoložena da ne bih ni skužila koji je to minus, nećemo vidjeti taj vatromet, itd, itd) ali nekako smo uspjeli, zgrupili se sa nekim Francuzima i Talijanima i tako dočekali...detalji su mi malkice mutni ali eto, pića su kružila, čestitanja, pjesme (naša nacionalna "Kol'ko nas ima, jebote, kol'ko nas ima...")
Bilo je pomalo pakleno kad sam s 1 suputnicom tražila wc, ma nigdje ga, ni za lijeka-a nama se vodostaj jasno ocrtava u očima, pa na metro-ubjeđivanje redarstvenika da nas puste u zattvoreni, ograđeni dio, laktanje kroz gužvu u metrou (u tome sam profi, godine praksanje u prolaženju kroz Rock) ali mrcina je mrcina i kad ne da proći-amen. I u toj gužvi sam upoznala zanimljive ekipe, jedan je nijemac čak znao reći "Dobar dan" "Kako ste" "Jedan, dva, tri, četiri, pet..." a tada mi smijeh stvarno nije trebao...pa traganje za javnim wc-om (ne nađosmo ga, ali mogu misliti koji je to horror tek za novu bio) pokušaji da uđemo u bilo koji kafić ali neeeeeema šanse, mršnu nas jer je sve puno...na kraju sam ostavila 12 eura u jednom (morali smo naručiti nešto, mineralna je 7 eura ali jebi ga-ja sam morala uzeti anis) da bih se dočepala jadnog unisex wc-a, ali dok sam čekala iskoristila sam svaki tren za razgovor sa ljudima tamo, apsolutno nitko iz Francuske nije bio.
Na kraju muvanje po Latinskoj četvrti (Quartier Latin), dosadni Talijani, nekakvi maloljetni delikventi, slučajevi koji su bili sa nama i čitav spektar likova...završilo je tako što smo zaspali oko 7 i nakon sata spavanja onako zamantane i nikakve otišle u Disneyland pa zamislite kako su nam čak i one benigne vožnje lelujave bile.
Grad je stvarno divan, krasan...toliko je toga a moj format posta je ipak premal za sve dojmove.
Moram se pohvaliti da smo Fi i ja samostalno prozujale kroz grad uzduž i poprijeko koliko je to moguće u 1 danu, same se snašle za vožnju Seinom (ili nam vodička nije dobro rekla ujutro ili je mi nismo slušale...hmmm)prošle ispod jebenog Pont Neufa i još 21 mosta i stale samo na kapućino u kafiću s pogledom na Notre Dame, ah:)))
Vraćam se tamo čim prije mognem:) ali ne prije nego što odem u Bukurešt, Varšavu, Berlin...hahahha...pa za nekih 20tak godina možda;)
Ah, da...kao u rodnom gradu, imale smo napad cigančadi-koje su se poput jastreba zalijetale na ono malo hrane što smo upravo kupile usput, jedna od njih je podigla papirić prema nama na kojem je pisalo da su iz Bosne i Hercegovine, molimo pomozite nam...blabla, na engleskom... "Aj nemoj srat" reče jedna od nas kad ciganče podiže glavu prema nama, nasmješi se i reče "English, please".
SRETNU NOVU
želi vam LaMargot
Post je objavljen 04.01.2005. u 11:55 sati.