|
Prođoše djelomično ovi naši blagdani... Još Nova, a i to se opasno priblizilo, i onda natrag u garažu... mislim, na fax... da, huh... joj... I don't want it to end... schmrtz... Sinoć /noćas/jutros sam se bavila, proud to anounce, korisnim, naučnim (lol) radom do 3:30! Osjećam se tako poletno! Work pays off :-))). Danas je drugi dan otkako su mi bložne kolegice (dakle: tiha Kaya -priča se da je i ona nekad pisala, temperamentna Fi i čuvena La_M) otputovale u Pariz... Da, otišle su tamo na doček Nove (envy green)! A kako bi bilo stvarno, let me use this word, obijesno od mene otići tamo drugi put u manje od 2 mjeseca, ostadoh doma (tearless scream)... Čak neću ni u Dubrovnik za Novu, odlučno razbijam trogodišnju tradiciju i ove godine ostajem u Mostaru! Možda se još javim prije Nove, al' kako sam ja najslabija karika kad konekcija u pitanju (drugim rječima jedina nemam kablovski internet, da i to još postoji :-((), nikad se ne zna, pa zato, just in case: Svima Ludi Provod Zelim, puno zabave, galame, blesanja, alkohola, i šta uz to sve već dalje ide! Saddam says bye bye... |
|
U ilegali, sa suncem u očima iskradam se kao prava lijenčina od priprema za Božić, čim me skuže poništit će me... Glavobolja od mirisa čupavaca Oh, yes-guess tko je izliječen A ona je toliko dobro, toliko huli na Boga a sve to krije lažima, a mene baš briga...ali njoj to puno znači...(playing right here, right now, predbožino hakanje, ah kako sweet) Msn me zeza >> btw: milkagori@hotmail.com, omrznuo mi je hotmail, zanovjeta...mašine i programi će da ovladaju Ne mogu očekivati protekciju od svog videa, mali je prošao i akupunkturu i masaže i nagrdih ga dobro, dobro-ali zasluženo Sakrit ću se u pećini i grijati na Britaniku i Svet oko nas Sretne blagdane želi vam LaMargot |
|
Being back home... aah... Divota od odmora, nominalnih obveza i neoskvnute pasive... Jedino deblo koje mi se pila nad glavom je taj f****** diplomski... no, head up... Eh, danas sam cijeli dan u kuci, osjecam se nestvarno, ne znam kad se to zadnji put dogodilo... Doduse, veceras cu vani, al' tek oko 10... Fi je bolesna, Kaya u Zg, La_M se vise ne druzi sa mnom... Ne bi se ni javila da joj jucer koji pm na forumu nisam poslala i kasnije slicice peko msn-a... Inace, jucer sam se bavila samo «ozbiljnim» poslom u uredu na radnom mjestu... Bijah sama... hehehe... Ma ionako jos ne radim zaprave... Trenutno se spremam na citenje knjige naprosto neodoljivog naslova: «Global Shift: Reshaping the Global Economic Map in the 21st Century»... Znam da mi zavidite :- ) Saddam od doma put prvi |
|
Zanimljivo je to,da se covjek, kada zivi u stranom gradu i razmislja o odlasku KUCI, nikada ne opterecuje nekim negativnim stvarima, problemima i obvezama koje bi ga u rodnom domu mogle docekati. Uvijek su tu neke sretne slike, draga lica, dugo zeljeni susreti, toplina rodnog doma, poznata mjesta i ulice i sreca iscekivanja trenutka konacnog odlaska pomjesana sa zrncima nostalgije.... Nakon takve idile, ono sto bi najmanje trebalo iznenaditi jest cinjenica da su za vaseg odsustva roditelji od vase sobe napravili OSTAVU kojoj se ne moze pristupiti ni sa jedne strane (nije da inace imam problema sa spavanjem u dnevnom boravku, ali bilo bi dobro s vremena na vrijeme probuditi se u vlastitom krevetu) da i ono malo vremena sto provedete u kuci , morate provesti vodeci bitku oko daljinskog (jer vasi dragi ukucani moraju pogledati svih 769 informativnih emisija na tv - bez obzira sto svi tupe isto) grijalice i kompjutera ( koji je odlucio crknuti bas kad ste vi dosli, buduci da se niko, za citavo vrijeme vaseg odsustva, nije pobrinuo za to da ga cisti od virusa i drugih cuda, iako pouzdano znate da je bio u pogonu 24/7)....najmanje bi trebalo cuditi sto je izgleda GRIPA samo na vas cekala, jer otkad vas je srela stisla vas je tako jako da disat ne mozete i... najmanje bi trebalo iznenaditi sto vec sada, cetri dana nakon povratka kuci, imam strasni poriv da pobjegnem natrag u Dubrovnik....a mene ipak iznenadilo - .EBI GA!!!!! Fi |
|
Mirovanje će vas ispunjavati nezadovoljstvom i nervozom. Goleme količine energije omogućit će vam da izdržite sve napore, a osobito one u radnom okruženju. Pokazat ćete zavidnu profesionalnu oštrinu, borbenost, ali i potpunu predanost svojim ciljevima. Ponekad ćete nepotrebno tupiti na detaljima i ljutiti svoje suradnike. Strast će se uvući u vaš ljubavni život pa ćete se igrati vatrom. Potisnut ćete razum i dopustiti nagonima da odlučuju umjesto vas što zbilja nije loše rješenje za vas. U dugim vezama nužno je osloboditi se monotonije, a oni koji još uvijek soliraju konačno će pronaći zadovoljavajućeg partnera koji će probuditi sve pospane stanice. Ufff, kako vam zavidimo :o)) ni da me nasmije, stalno isto pišu :P prva večer doma, pomalo me je strah nepoznate situacije...pitam se hoću li nekako zbrisati do 10 odavde odoh ipak zagrliti peć i zaspati nad knjigom (svejedno se osjećam kao u zoni sumraka) i vrijeme mi je da se psihički pripremim na potpunu besposlenost :D |
|
Bilo je i vrijeme da nešto napišem na ovom blogu. A onda je prošlo još mjesec dana pa pomislih-zašto ne? I tako sam bez obaveza. Ikakvih. Osim za izlaske i kave. Toliko savršeno da je odvratno. 3 tjedana izbivanja od doma, starci isti, sestra ista, Rea narasla i još je mirnija (strah me da će uskoro prestati disati), tipično je hladno, isti ručak me dočekao (nemam srca reći mami da ja to zapravo ne volim pa pohvalim svaki put), soba netaknuta (blaženo ključanje)...itd itd Opet sam shvatila što želim od života. Želim bubnjati. Ne želim se baviti ekonomijom. Izgleda da sam fulala fax. LaMargot |
|
sad... ooo, zašto nas mrzite bložni vilenjaci... šmrc |
|
problems all left alone...... Znate ONE dane kada vam jednostvno sve cega se prihvatite polazi od ruke??? :) Pocevsi od budjenja uz miris kolaca, preko uspjesno obavljenog shoppinga i ugodnog druzenja, do cinjenice da je danas cetvrtak - dakle udarni termin za izlazak - ovaj je dan takav da se naprosto nemam na sto pozaliti!!! Evo cak i do kompjutera dodjoh, a stvarno ne znam kad sam zadnji put - sta vise da kazem! Nakon dva tjedna provedena s nosom duboko zabijenim u knjige bilo je vise i vrijeme za naklonjenost zvijezda!!! Odlazak kuci se primakao, Bozic je pred vratima...Bas maloprije ispod prozora prodje grupa osnovaca deruci se iz petnih zila "Zvoncice" :) Prije samo dva/tri dana, onako nervozna i neispavana, vjerovatno bi ih poslala znate vec gdje, ovako ...pravo me nesto spucala nostalgija , bit ce da me Bozicni duh napokon pronasao - dobro se i sjetio :) na kraju - zahvala mojim cimericama i za kolacice i za ugodno drustvo... Oh, it's such a perfect day I'm glad I spend it with you...... vasa Fi |
|
Joj kad ugledah ovu tugu tužnu beztekstnu na našoj bebici od bloga i kad se sjetih kol'ko je vremena prošlo od kad joj zadnji put plelene promjenismo zaboli me nešto oko srca, pa evo da na brzinu i to promjenim... iako, ruku na srce, OPET nemam vremena, ništa ne stignem, al' ljudi koji ćemo blog razvit kad u penziji budemo - ma pričat će se o njemu :-)))! Novosti su da su napokon prošli ispiti od gdjica Fi i La_M i da ponovno dišu punim plućima - čitaj vade mast onim manje sretnim jadnicima (nije da nešto posebno kukam)... Meni stagnira diplomski al' bum to već sredila... Kaya ode u metropolu... Pozdrav i poštovanje, Saddam |
|
Krenuh u veliku ispovijed al' evo kako mi je diskrecija uništena niš' od tog... Od sada pišem samo od doma... Grrrr... 'ebi ga... I tako, a taman sam htjela opisat svoje iskustvo kod kozmetičarke... Aromatična ulja i masažu... (ja sam osoba koja ne podnosi nepotreban dodir stranaca pa mošte mislita kako mi je bilo - ko u hororu!)... aaaaaaa... No dobro, tu sam, živa i zdrava... oporavljena... :-))) all that matters anyway :-))) Saddam |
|
Posvećeno JuRi:))) Događa li se ovo štopanje ovako često samo na našem blogu? Neki dan je Saddamica spašavala, sad ispred kompjutera mantaju Fi i LaM mah mah |
|
Nemam vremena baš ali moram malo...tko zna kad ću opet na net. Elem, sanjala sam svoje vjenčanje, prvi put u životu. Jedan od onih snova kad ne znate da sanjate. Djelovalo je prilično autentično, silna strka i gužva, ja tražim neke dokumente u svojoj torbi koju vučem na fax dok mi je stara za vratom i govori mi kako sam to mogla izgubiti, pa u svakoj pauzi do ogledala-tip top sređena, frizura, šminka, raskošna satenska vjenčanica (fuj) dugi veo, gledam goste koji stižu u crkvu, suzu u maminom oku... Dolazi vrijeme da krenem prema oltaru, svadbeni marš odjekuje i...i...počinjem doživljavati napad panike, nedostaje mi zraka: govorim sebi da je to tipična trema... Ma kakva trema!?! Ne mogu disati? Koliko u biti znam tog tipa za kojeg se udajem? Kako sam se mogla ubijediti da ću sa njim provesti ostatak života? Ima li smisla uputiti se u tu farsu ako sam svjesna da ću za par mjeseci otići, razvesti se, što će mi to...pa ja bih se trebala veseliti... Panika ne prestaje i ja se okrećem i bježim, zadnje čega se sjećam je stopiranje u vjenčanici A probudila sam se sa svadbenim maršom u ušima i sva obuzeta panikom. Jezivo. LaMargot |
|
Jope ja! Isplivavam iz akademskih voda, zaboravljam na business, marketing, differentiation, positioning, mbaassociation i ostale omiljene mi fax related topice na netu i parkiram se na blog! U nedostatku kreativnosti i inspiracije da pišem neku nebulozu, pohvalit ću se da pišem diplomski! Da, ljudi moji, to je to... Još nekoliko mjeseci i imat ću svoju 4. diplomu, biti dipl. ekonomist, još jedna kap u moru :-) Zaradjivat ću svoj kruh, odlazit na posao (Bože pomozi) i tako nekih još 40tak godina, pa mirovina... gut... grc... mislim ovaj... grc...Buuuhhhuuuuhuu!!! Neću! Ja sam još mala, život je preda mnom... Šta mi je trebalo sve u roku davat?! Saddam the sad |
|
a ovaj f... blog se blokiro i ne moš ga otvorit da ga 'ebeš, pa se ko' mora neš napisat da se odblokira, stoga evo: Abrakadabra, odblokiraj se blože naš! |
| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv