pali anđeli noseći krila rodama

31.10.2004., nedjelja

Subotnji post

E pa meni je još subota, tek sam upratila koji je dan. A kako je subota: Volim vas :P Samo da 1 rečenicu ekipi posvatim, onu rečenicu kojom je garantirano da će me se patiti ubuduće: Fali mi zraka :lol:
Saddamica nam se javila, u Mostaru je, ovacije publike
Jebote, ovo mi je treći post za redom, blogovski soliram kao truba na sprovodu
Zauzeto sve ispred tevea, ne znaju ljudi da ja bez tog sredstva ne mogu zaspati, a danas pogledala još 10 minuta one ds9 epizode Dogs of War , prepala se Kirine transvestitske frizure
Mogla sam još 3 minute pogledati i zaspati
A kako ću sad...pojma nemam, kaže Hijena da nju Cohen ubije, pokušat ću tako.
Laku noć djeco
LaMargot

- 02:38 - Komentari (20) - Isprintaj - #

30.10.2004., subota

TKO MI FARBA MANDARINE, PITAM SE JA

Subota, dan treći dakle. Izvjesne prognoze za amneziju no3, ovo je valjda kvalitetan boravak doma. Jutra provodim sa rukom(sad mi je drago što su mi ruke vječno ledene) na glavi, zahvalna što nema sunca. Uh, mislim da me je malo zakačilo u petak ujutro, gadno. Bilo je govora prije 10tak sati da ću tračeve na blogu pisati, koja paranoja :lol:, bez brige, nisam imala pojma da netko čak strahuje od našeg bloga, mada mi ne bi bilo prvi put da haknem osobu ovako javno, zločesta ja:)))
Danas nam je Saddamica u putu, sutra ćemo je vidjeti nakon mjesec dana izbivanja, svaka čast na redovnom javljanju iz Španjolske. Nemoj sad odustati kad se nacrtaš doma. Ili doma:))).
Danas samo pišem i brišem. Ne da mi se. Samo 1 kava danas. Bolesno. I bar 3 sata do druge. Nadam se da neću zaspati pod tušem. Ili gledajući Deep Space Nine, kako bez tevea ne mogu zaspati fiksam se istom, još nepogledanom epizodom. Naziva se ne mogu sjetiti jer lagan tonem u san za vrijeme uvodne špice, malo mi fali da se sjetim...počinje kad Bashir i Ezri obave nekakav kratki nategnuti razgovor pa ih Mile i Worf otračaju onako usput, uz posao. Kao, on je premlad a ona prezbunjena...sad mi je pomalo žao baciti u vodu sva ta gledanja samog početka i pogledati cijelu epizodu.
LaMargot

PS
samo da poželim srdačnu dobrodošlicu novom kolaču na blog.hr
Ra, odakle te sa Suncetovim nickom :lol:
- 16:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #

28.10.2004., četvrtak

ne mozes biti ZEN prvi dan doma

Ja sam vodopija, pravi pravcati, ispod 2.5 L dnevno ne idem a kad mi se zalomi da se glede ucenja ili skanjivanja (koje oduzima vise vremena i zivaca od ucenja) zadrzavam dulje u zatvorenom prostoru znam ici i preko 5 L, jeste li se ikad osjećali razvodnjeno poput meduze? Još sam se navukla na mandarine i hmmm...stara je danas odlucila zaliti solnom kiselinom kupatilo, a u 3 pm...slom zivaca i mjehura.
Ali dobro je, ma sta dobro, strasno je-sutra staraca nema cijeli dan, prilagodba poprima idilican oblik, treba se naviknuti na 500 puta na isti, sličan ili različit način postavljena pitanja o bijelom i šarenom, željama za ručak, jesam li jela već, šta, šta bih popodne, ima li stipendije, kako je na faxu, naredbe su se odavno pretvorile u zamolbe, krvljenje oko love (to volim:) je puno blaže razumnije, skuliranije i odraslije (pfuj!) ali nema onog prijašnjeg kačenja oko telefona zahvaljujući kabelskom internetu i mobitelu. Prije je dan telefonskog računa dočekivan u strahu i kombiniranjima-gdje bih se trebala nalaziti tada, da imam nekog sa sobom?(-radije ne, kad je mojima do scene dodatna publika im ne predstavlja ama baš ništa, neće se suzdržavati jer je strani element tu), koju bih facu složila, ima li smisla tvrditi opet da nisam ja hahahahahaha, jesam li dovoljno blesava da ponudim pomoć oko plaćanja tog prokletog računa (to mi se, glupači, samo jednom dogodilo)
U stvari, već mi se pola sata nitko nije obratio i osjećaj je prekrasan, zen je ipak dostupan:))
LaMargot
- 14:36 - Komentari (15) - Isprintaj - #

23.10.2004., subota

Jos jedno izvjesce by Saddam...

Ljudi moji sinoc je takvo ludilo bilo da to ne mogu ni rijecima opisat!!! Po danu smo spremali hranu, malo se motali po kuhinji al' stvarno je bilo previse svega... Sangriju smo napravili u cupu od 20 litara, bila su dva ogromna stola puna svakojake hrane... Ova se blesava profesorica cak sjetila i ukrase kupit tako da nam je dnevni i danas cijeli u balonima, onim sjajnim vrpcama, ukrasima... Ljudi su se stvarno pridrzavali naputaka i svi su se sredili, muski u kosuljama , ugladjeni, cure svecano... ma ugodjaj identican novogodisnjem... superiska... Isplesala sam se ko luda, svi smo super bili, samo nam je ta silna hrana ostala skoro sva, al' zato radimo na njoj intezivno danas (od kad sam ustala ne prestajem jest, evo cak dok pisem ovo grickam neke tape s kobasicom)... Malo prije pola noci smo u kuhinji birali bobe grozda - uspjela sam izbirkat najmanje bobe (13 za svaki slucaj ako mi jedna ispadne :-))) onda smo se svi skupa popeli na terasu i cekali da nam ova luda prof da znak... naravno cilj je bio uzimat jednu po jednu bobu s otkucajem sata, a ja sam ih svih 13 odjednom sasula u usta i progutala :-)) ne razumijem kad kukaju da to nije lako... nis' lakse! U grad smo otisli nedugo nakon ponoci. Bili smo po nekakvim barovima , promijenuli smo nekih bar 5 mjesta, ljudi su polako odustajali, ne znam kad smo koga gubili. Na kraju smo otisli na tehno party i plesali, plesali, plesali, ma imam upalu svakog moguceg i nemoguceg misica, ma jedva ustajem na noge vlastite... U neka doba su se u tom zadnjem disku pojavili i amerikanka iz skole sa svojim spanjolskim posebnim prijateljem (lol), nisu dugo bili, kad su krenuli pitaju ocemo i mi, splicanki se islo, mada bi ja jos i ostala, pravo mi se plesalo, al' ono whatever aj... I tako kad smo izasli onan ce meni: ocemo autobusom il' taxijem, kontam odakle autobusa po noci, kad ona meni: 7 je sati... Nevjerojatno... Ostali smo vani do 7 ujutro a ja ni primjetila nisam, ma koma prava pravcata... Danas smo naravno odustali od Seville, jer naime, u 7 nam je bio bus za tamo :-))) ma koga briga kad budem penzioner obilazit cu to :-)))

- 20:13 - Komentari (18) - Isprintaj - #

22.10.2004., petak

Upozorenje za Fi i La_M: rather citajte mail, ovdje se ponavlja :-)))
Ludilo od ovih nepredvidjenosti u poslijednje vrijeme ovamo, totalno sam luda od svega... Preksinoc smo isli van sa dvije profesorice i jos coporom ljudi sa skole inace isli smo u kino, ogromni multiplex van grada gledali neki film "El juego de la verdad". U kinu bilo super ja spavala, falilo mi sna :-)))))), a u kinu tako toplo, udobno... mmmmmmm.... :-)))))) Nevertheless, ok je bilo, nakon toga smo izasli u jednom sasvim desetom dijelu grada, gdje nikad prije nismo isli, Plaza de Torros.
Jucer po danu smo srele onog profesora sto nam je predavao prvi tjedan, i on nas pozove da sinoc izadjemo sa njim... Dobro, odemo prvo neki film s ekipom u skoli pogledat i nakon toga oko 11h izadjemo s ekipom iz skole (na neke tape prije). Otisli smo do nekog bara s njima, poslale prof poruku gdje smo pa da dodje ako hoce. Uglavnom sinoc smo nakon tog bara otisli na neki party svi coporativno, a nakon toga na milijun i jedno mjesto na kojem nit smo bili nit smo znali da ih toliko ima - ma ludilo totalno! Nas nekoliko s tim prof, nahodali smo se, bili na toni mjesta raznoraznih tipova... komaaaaaaa ziva... sve skupa, sinoc smo bili u oko 5 barova i oko 3 disca - totalni kaos... u 5 uzeli taxi za doma...
Jucer smo takodjer imali jos jednu nevjerotnariju (slozenica created by mojamalenkost :-)))... naime ove lude profesorice su se dosjetile da veceras slavimo Novu Godinu... Ovdje imaju lude obicaje... pa cemo to isprobat, jucer smo isli u veliki shopping, kupili tonu hrane, pice, danas se kuha i priprema... Tradicionalno se mora obuci crveno donje rublje pa smo za cure kupili crvene tange s deda mrazom, a za muske neke minijaturne uske crvene.... obicaj je i prije 12 jesti sa svakim otkucajem sata jednu bobu grozdja za srecu... bas me zanima kako ce to ispast... jos sam jutros ambiciozno u 11 na predavanja otisla (splicanka intaligentno ostala spavat, al ova ambicija jednostavno izvire iz mene :-))) glave ce mi doc :-))))... + ujutro nakon tog cijelog slavlja idemo u 7 busom u Sevillu - ma necu spavat nikako... ludilo...



- 14:30 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Javni kompjuteri me koče u blogiranju, posebno jer mi boravak na njima bude vremenski ograničen pa me nema, ali ovaj smo mjesec računali na Saddamicu "live from Granada" pa nije beeeeeeeeed:))
Inače, s obzirom da sam napokon u stanju mirovanja počinjem osjećati simptome "četvrtka navečer", glava-stomak-malaksalost-ponos na postignuto:) I opet zorile na predavanja sa samo 2-3 min (majke mi) kašnjenja, tko mu je kriv kad jedini na vrijeme dolazi, neprilagođeni nek pate.
Narco draga SRETAN TI ROĐENDAN drago mi je da si napokon zapamtila adresu bloga, bila su zanimljiva sva ona arapska imena koja su ti na pamet pala kad si mislila da se bez pisanog podsjetnika možeš sjetiti. Nacionalna knjižnica zvuči bajno, mi smo u Narodnoj, iskoristila sam limit već neki dan i pokupila 3 knjige, Sakupljač autograma, Dinu (opet) i neku...Događaj s psom...noć...nešto, ne znam. A započela već Isušenu kaljužu (krasna), nakon što sam dovršila Jergovićevu Madonu (osjećam Kayin napad na njegovu patetiku, izdresirana sam-prokleta bila, nije tu ali pričam sa njom u glavi *INT*, ali sviđa mi se, knjiga i patetika).
Eto ljudi, pozdrav sa sunčanog Jadrana
mah-mah
LaMargot
- 12:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.10.2004., srijeda

Buenos dias a todos!

Jos malo mog blebetanja... Covjece, sto se ja napisah od kad sam ovamo... Komp mi je bas usput kako zivim u skoli i kad god ga vidim samog, prakticki me zove, moli, cvili da ga malo pomazim :-)) a ja ovako dobra dusica :-))
Jucer smo isli po prvi put ovamo u kino! Da se pohvalim malo, sa spanjolskim smo vec toliko uznapredovali da mozemo bez vecih problema pratiti njihove sinkronizirane filmove. Gledali smo "Quiereme si te atreves" u prevodu "Voli me ako se usudjujes" mislim da je originalno francuski film. Odusevljena sam naprosto i od srca ga preporucujem! Jos da ste samo vidjeli kino... wow... To je inace disco visokog stropa s classy namjestajem, sve nesto fancy i sjajno. Sjedi se u separeima sa zlatnim foteljama, udobno zavaljeni... Tamo mozes i naruciti pice, zapalit cigaru... ma ideala cista... Kraj filma je malo nedorecen (necu detaljizirat da vam ne pokvarim dojam), pa mnogi nisu skuzili o cemu se radi, luckily bila sam tu da ih prosvjetlim :-)))
Uglavnom, nakon kina smo se sasvim neplanirano i neocekivano zapili i ostali vani do 4, a predavanja u 9 ujutro... heh... ipak moram rec da sam savjesno otisla na ta predavanja i bila jedina na satu uz bapca od 55 i dosadnu madjaricu :-))) luckily drugi sat su dosli svi ostali :-)))
nevertheless bilo mi je super i taj prvi sat jer sam rasturala, valjda onako jos pijana, pa mi se jezik dodatno razvezo :-)))...
Veceras idemo coporativno u kino sa nekim ljudima iz skole, ide se u neko novo, ogromno kino van grada i nakon toga cemo izaci skupa u toj regiji, trebalo bi biti zanimljivo, malo promjene ne skodi :-))). Od planova jos imamo posjet Sevilli ovaj vikend, isto neki coporativni odlazak... huh, evo napravih pauzu u pisanju, opet mi dolaze ljudi da im razjasnim film :-)))
F*** kad prije nesta ova cokolada, aaaaaaa, 150 g - nisam normalna... aj nema veze, al' zato kad dodjem u Dubrovnik...
:-))))))))

Eto mislim da je bastante,
Saddam
- 17:20 - Komentari (11) - Isprintaj - #

18.10.2004., ponedjeljak

Mozda sam dosadna, al' evo mene opet-Saddam

... jes da bi i neko drugi mogo nesto napisat (od tog silnog kulturnog uzdizanja po kazalistima i kinima :-)))... al' aj dobro...
Danas nam zapoceo novi tjedan s predavnjima u skoli... u grupi u kojoj smo doslo i nesto novih clanova - neke 2 cure i jedna gospodja od kojih 55 godina... koma... Ta zena je stvarno zakon... Inace je budisticka sljedbenica, uciteljica meditacije, zivotni cilj joj je pronalazak sebe, itd... koma... Danas na satima niko nije mogao prakticki usta otvorit od nje, naprosto se ne gasi... znate ono a... a... a... i na kraju odustanes... Doduse s vremena na vrijeme se okrene i ispituje nas, tako da profesorica danas bas i nije imala previse posla :-))) kad bolje razmislim... hmmm... da, nisam je ni cula :-))) Inace ova budist-gospodja nam je ispricala tonu stvari o budizmu, o hramu u Granadi u koji je dosla i u kojem ce poducavat meditaciju od 11.tog mjeseca... Ne znam znate li, ja nisam, al' u Granadi se 1985. rodio reinkarnirani Lama, od roditelja spanjolaca... Mama mu je za trudnoce i poroda imala vidjenja, on je sam prije smrti najavio da ce se vratiti u Spanjolsku reinkarnacijom prema ovom nasem izvoru... Inace, mali je kao zivio neko vrijeme u Indiji, u Nepalu, al' najvise mu se svidja u Spanjolskoj, pa trenutno zivi u Madridu... Zenska nam je inace usporedjivala i stanje uma sa skokovima buhe... Ona kao ima moc smirivanja uma, prociscavanja misli... Deliricno se smije dok sve to objasnjava, zanimljiva je i mislim kratka za koju dasku al' whatever bar svaki tjedan ima novih slucajeva, pa situacija ne moze bit dosadna ni trena... Nova profesorica mi se takodje jako svidja, za razliku od one od proslog tjedna s kojom smo na ledu... Obostrana antipatija na prvi pogled :-( al' koga briga... Doduse imamo jos uvijek s njom dva sata popodne, al' valda ce ici nekako (same nas 2 i ona grrrrrroar)... Ma fina je ona, samo da nije toliko pametna i obrazovana :-))) (citaj opca kultura 0, poznavanje stranih jezika 0, smisao za humor 0, stupanj iskompleksiranosti 15)...
Evo dok ja svoje novo izvjesce tipkam, na kompu do mene (da, necete vjerovat rade 2 kompjutora u isto vrijeme!!) splicanka malo lista nova mjesta na netu koja bismo veceras mogli ici istraziti... Sad smo malo u nedoumici glede naseg vecerasnjeg izlaska... Dosle su te 2 nove cure, od kojih se jedna cini jako zanimljiva i zabavna (iz Njemacke) i druga koja se cini jako dosadna i moronicna (iz Madjarske), pa bi bilo fer pozvat ih da izadju s nama... A bas nam se, iskreno i ne da... Ide mi na zivce uskladjivat se s previse ljudi i previse razlicitih ukusa... Ova madjarica se cini problem, a nista mi mrze nema nego izac s nekim neprilagodljivim, kome se nigdje ne svidja, svak mu je kriv, vjecno mu dosadno... blaaaaah... Dobro, vjerujem da cemo mi to nekako sredit, ipak smo glavne coolerice ovdje :-)))...
Joj, pitam se samo kako li ce izgledat moj zivot kad se kuci vratim... Ovamo se samo loce svaki svakcati dan (bar 7-8 pica ako se ne ide u disko, a ako se ide too much to count), ne mogu ni zamislit da cu se vratiti i na fax krenuti... Huh... Al' dobro bar cu jos, nadam se, skoknut do Pariza na jedan tjedan prije faxa... Ah, kako to dobro zvuci... Ove se godine pravo nahodah po bilom svitu... Uh, umalo da zaboravim jos jednu zanimljivost od danas - sreli smo po prvi put similar speaking covjeka u trgovini za svog maratonskog shoppinga (koji ukljucivao i povrce - ah, mama ce bit tako ponosna na mene :-)))... Inace, pridje nam covjek i pita odakle smo, u prvi ga mah ni razumjela nisam jer nisam ocekivala da ce progovorit na nasem jeziku... Ha, eto... A vec mi je cudno bilo da do sada nismo nikog sreli... Sjecam se lani u Irskoj, naseg svijeta na svakom koraku...
Necu vise daviti, odoh...
Saludos!
- 16:56 - Komentari (13) - Isprintaj - #

17.10.2004., nedjelja

Saddam de Madrid

Hola narode...
Novo javljanje - ovaj vikend u madrid isli! U petak smo po noci isli lovit bus na kolodvor do madrida, bio je u 1:30 po noci, uspjesno smo se ukrcali i stigli u madrid vec oko 6:30 ujutro, odatle smo metrooom otisli do centra, tamo prvo otisli pojest nesto i popit kavu i sacekat da se razdani (inace razdanilo se tek u 9, koma) i stogod otvori... Nakon toga smo otisli prvo do muzeja Museo del Prado, koji je najpoznatiji i najvazniji u Madridu, slike Goye, Velasqueza, El Greca, Rubensa i ostalih... Stvarno se ima sta vidit, imali smo i onog elektronickog vodica, zadrzali se nekih 3 sata, nakon toga smo obisli neke od najvaznijih plaza u madridu, uslikali se par puta i naravno, otisli u shopping... Imaju stvarno izbora... Kupila sam u H&M presladak crveni kaputic i nekolicak razglednica... Nichts besonders al' sve mi se svidja pogotovo uzme li se u obzir da smo imali jako malo vremena... Pravo mi je super bilo i pravo sam ponosna na nas, ko da smo u madridu bili vec sto puta, sve smo tako jezgrovito obavili i znali sve pojedinosti bez imalo lutanja, imam feeling da mi je Madrid poznat ma casi ko Mostar :-) Vratili se do autobusne opet metroom, uhvatili svoj bus, u granadi prije 10 bili, spremili se i otisli vani... Popili par pica, obisli 5-6 mjesta, nesto nas 2 same, nesto s ovom ekipom iz skole, sve u svemu jako uspjesno, stigli smo poslije 4 kuci, danas spavali do 3 popodne, splicanka nam rucak napravila, ja salatu skromno :-) sta cu kad mi je to vrhunac kulinarskog dometa... Jeli, bili na kavi, sad mislili ucit, pa aj malo cemo na net :-) veceras opet na tape... Inace broj ucenika u skoli se pravo smanjio, jos nas samo 15tak ima, 3 pocetnika, 6 onih koji su tu na period od 9 mjeseci i imaju posebno predavanja, te nas 7 na naprednom stupnju.
- 19:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.10.2004., utorak

ehej, danas se ponovno scepih komjutora i to skolskog pa ne trosim vlastite eure, teskom mukom iscupane iz ruku svojih roditelja :-)
Vidim curke mi se preseljele, ajd' nek je sa srecom, kroz koji mjesec dana eto i mene tamo, nemojte devastirat stan dok dodjemo :-) znam ja vas :-)
Zivot u Granadi napreduje sasvim lijepo, sad smo skroz u djiru, sve znamo, cak i pricamo un poco mejor, samo me zdravlje ne sluzi najbolje, al' 'ebi ga, u ovim godinama to je i za ocekivat :-) ma pace of life is killing me, uskoro cu slaviti mjesec dana od kako sam pocela kasljat :-) ne znam kako cu jednom zivjeti bez kaslja, postao je tako common, poput disanja, umjesto vode, pijem sirupe, al' valjda kasljuci sagorijevam vise kalorija :-) znam, baljezgam, al' bas mi se baljezga, pa me bas briga... Sutra je opet fiesta, ovoj splicanki sto je sa mnom krenula je rodjendan sutra, a jednoj francuskinji iz skole prekosutra, pa ce skupa slaviti... Torte * 2 + tape + tinto de verano + cerveza + sangria = jedva cekam! Danas smo opet lunjali po tiendama, u Mangu mi se ludilo svidjaju stvari, cak su i kupljive za razliku od stvari u Corta Inglese (kaputici su oko 300-500 eura)... Jucerasnji dan je zapoceo novim predavanjima, imamo novog profesora (prilicno smotan i neorganiziran)na jutarnjim predavanjima i splicanka i ja smo jedine na satu - strava! Dva sata pricamo samo nas 2, huh, sreca pa smo brbljive :-) Popodnevna predavanja nam sad vodi profesorica koja je prije vodila jutarnja, uzasno ih je iskomplicirala i bas se ne snalazimo najbolje :-( a cini mi se da nas bas i ne voli... No dobro... Ne znam sto jos reci... Odoh malo ucit :-)))
Ajd' pa se citamo!!!
Saddam
- 17:13 - Komentari (13) - Isprintaj - #

pozdrav iz Dubrovnika

Drugi dan na faksu, drugi dan kisa....Zivcani slomovi, pranje, peglanje, pakiranje te transport ogromnih kolicina robe i ostalih zivotnih potrepstina iza mene, a ispred mene ranojutarnji odlasci na faks, beskonacni niz predavanja, spremanje ispita i iscrpljujuca borba sa kisom, vjetrom i morem - vesela slika.
Radost izazvana dezinformacijom o predavanjima koja pocinju u 10 sati, naglo je spljasnula pred spoznajom o stvarnom stanju stvari - svaki dan osim cetvrtka u 08 na faks - fuj!!!
Pozitivno je to sto mi se nas novi stan ove godine stvarno svidja. Savrsena lokacija, blizina menze, videoteke, nezaobilaznog Keruma, parkinga, Uvale... i faksa, naravno !!! Ugodan,dobro namjesten, opskrbljen svime sto bi jedan student pozeljeti mogao! Ovo je prva i posljednja godina kako Margot i ja dolazimo prve u Dubrovnik i jedina godina da nas stan doceka tip-top sredjen, ociscen, pospremljen, prozracen - cak nas je i topla voda docekala...samo su falile cokoladice na jastuku!!!!
Gazde ne vidjamo! Satelitska nam radi!!! TV u stanu je nov!!!! Namjestaj je nov!!!! Kreveti se ne raspadaju!!!! O sreco, o radosti!!!
Eh, da...jos da se ne mora zorom na predavanja....
vjecno nezadovoljna - Fi
- 11:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

10.10.2004., nedjelja

Prvo je otišla Saddamica, sada putuju još 2; Bijeg od Kaye-Epizoda 2

Danas se opraštamo od finog života bez obaveza (ako ne pikamo dnevni raspored kava:) i odošmo na fax, stvari su spremljene, neke sitnice još treba nabaviti ali to je to. Ostavit ćemo Kayu samu :P, obećala nam se nakačiti čim joj ispiti završe. Naravno, svake godine (Kayo, ti egocentrično stvorenje znaj da u ovoj rečenici ne mislim na tebe) nam se najavi dosta ljudi ali treba se nakaniti, eeeee, eto ovo je zadnja godina i dok se ne odselim u London nećete imati našu bazu u inozemstvu za posjete.
Dakle, manje interneta od sljedećeg tjedna, pozdravljam se sa svojom 24satnom onlajnošću.
Tek se vežem za kera i moram ga ostaviti, traumatično, ovo će me u budućnosti koštati veza i veza, naime-razvit ću podsvjesni strah od vezanja i završiti sama na kraju.
Ekipa ostaje ovdje, e to je stvarno tuga, jedva čekam zimski raspust.

Ali, s druge strane čeka me 8-9 mjeseci života s najboljim prijateljicama, bez staratelja koji komentiraju svaki prošli/sadašnji/budući potez. Privid samostalnog života. Gledanje dvd-a da nitko ne osvjetljuje prostoriju, slušanje muzike a da nitko ne kuka kako je preglasno, bez zanovjetanja gdje sam ostavila papuče, zašto ne jedem, zašto jedem, zašto spavam do 10, zašto sam budna u 5, razne opravdane i neopravdane gnjavaže ostavljam iza sebe.

LaMargot
- 09:01 - Komentari (17) - Isprintaj - #

09.10.2004., subota

Granada otraves...

Evo mene i danas :-) sad stvarno nije bio planiran internet al' uhvatila nas neka kisica bas pored internet kluba, pa malo uletili da se sakrijemo :-)
Sinoc je bila zadnja vecer u Grandi jednoj curi iz Bugarske s kojom smo se bas bile sprijateljile, pa smo opet imale oprostajnu vecer... Najprije smo dosta dugo sjedili sa sustanarima u nasem "dnevnom boravku" vani u "rupi" u sredini kuce, pilo se, zezali se, stvarno ima super ljudi. Negdje oko 11 smo izasli, najprije nas uhvati neka cura s kuponima za besplatno pice u baru u blizini, aj odemo popijemo te sangrije, pa onda na tape i jos dvije sangrije u nasem omiljenom mjestu Bella y Bestia, pa nas onda opet uhvati neka cura za besplatno pice u jednom nocnom klubu, aj odemo i tamo, popijemo i to, a na kraju u disco Granero (upad 5 eura-najskuplji izlazak do sad). Pravo smo se isplesale, super je bilo. Danas smo nakon maratonskog spavanja otisli do centra, nasli smo mango, odusevio me jedan dugi, bijeli kaput do koljena , al' ostala samo dva, jedan prevelik, drugi premal, 'ebi ga... Ne znam hocu li to moci preboljeti... A nije ni puno za mango bio, oko 80 eura. Poslije smo otisli do trznice, jeli neke pite, przene ljesnjake/bademe/suncokretove sjemenke i slicno. Tamo smo kupili i neke super fine cokolade, komada 4 = eura 6 jer je kao bila akcija: kupis 3, cetvrta besplatno... ah... Ta trznica je stvarno super, ima svakavih cool zalogajcica... Imali smo i ambiciozni plan otpjesacit do velikog shoping centra u drugom dijelu grada, al' evo ipak nas kisa zeznu, mada mislim ne pada vise. Inace danas je prvi malo hladniji dan ovamo.
Eto, pisat cu opet, puno pozdrava!!!
Saddam
- 16:13 - Komentari (7) - Isprintaj - #

08.10.2004., petak

Evo jos jedno izvjesce u letu...

Evo mene opet. Jucer smo bili u alhambri, to ti je inace spektar palaca, vrtova i slicnih drama gradjevina i eksterijernih uredjenja velicine pravog malog grada, tu je nekad zivio nakav sultan sa svojim haremom i bas je nabrijo mjesto :-) Inace to mjesto nosi cijeli turizam grada, svi to dolaze vidjet, upad je 10 eura. Malo smo se jucer jos setali i po buticima, nista me nije posebno odusevilo osim corta inglese - gdje je odjeca tako predivna i tako fascinantno skupa da ti se glava naopako okrene, budem li ikako mogla planiram si kupiti jednu pierre cardin torbicu :-) Sinoc smo imali veliki party u jednoj od studentskih kuca, dosta ljudi odlazi iz skole, pa je to kao bila oprostajna fiesta... Nije bilo lose, pozvali su sve, guzva strava jedna, al' nije bilo lose. Inace ljudi su pretezno iz njemacke, manje vise ok, godina 15-25 + jedan tip od kojih 50 i baba od 60... Na predavanjima ide na bolje, na pocetku mi je pravo bila trema pricat, pogotovo jer smo u tom naprednom stupnju i svi govore savrsheno. Danas smo imali kratke prezentacije za koje smo mislili da su bile jucer dok smo mi u alhambri bili pa smo morali improvizirat i moram skromno priznat da sam bila najbolja... (na jutarnjim predavanjima nisu svi tako dobri u spanjolskom ko na popodnevnim doduse :-))Sto se hrane tice, te tape navecer uz pice su manje vise super, ovisi o mjestu gdje jedes/pijes... Na nekim mjestima mozes birat sto ces (npr. hamburgesa, patatas azadas, bocadillos). Inace su dosta popularni kebab, trokutasti sendvici, junk food sve u svemu... Za mene idealno :-)). Jucer smo bili na rucku i jela sam nekakvu tjesteninu od spinata sa 4 sira - super!
Saludos y besas de Espana!!!!
Saddam
- 15:11 - Komentari (10) - Isprintaj - #

06.10.2004., srijeda

Hola de Granada!!!
Moje prvo javljanje... Trebalo mije malo dok se sredim ovamo pa do net kluba skoknem... Sve je suuuuuper! Just love living here!!! Avionom do Madrida, iz Madrida po savrsenom planu taksijem do estacion de ferrocarriles Chamartin pa vlakom do Granade (7 sati u vlaku), sve skupa provedoh skoro 24 sata u putu - autom do Splita, pa dva aviona + cekanje, vlak me dokrajcio... Stigoh negdje oko pola noci, ljubazna gospoda Mercedes nas je smjestila u ogromnu kucetinu s onom standardnom, tipicnom rupom u sredini ko sto su sve ovamo. Inace kuca je stara vise od 550 godina! Nevjerojatno al' istinito, ima puno drvenarije, nekakvih vijugavih stuba, koma. A kad pada kisa (nije jos padala) prakticki kisnes u dnevnom boravku. Sobe su srednja zalost, sve staro al' dovoljno dobro za provest tu mjesec dana. Jedino me izludila cinjenica da bi kupatilo trebale dijelit sa jos 4 ljudi! koma! Al' luckilz vec smo dogovorile da se prebacimo u sobu s kupatilom sljedeci tjedan. Inace ovamo apsolutno sve jako jeftino ni usporedit se s npr. Irskom lani. Vec smo upoznale tonu ljudi, najvise ih je iz njemacke, pa mozda i moj njemacki ozivi ovdje :-). Vani se ide svaku vecer, grad je pun studenata sto iz spanjolske sto stranaca, ludilo. Izlasci su zakon, uvijek imas gdje i to u nedoumicu upast gdje bi prije. Mozes izaci bez imalo love sa sobom, napit se ko lud i super zabavit. Na cesti ti daju karte za besplatna pica, samo se nakupis toga i od jednog mjesta do drugog - sve for free!!! A kad kupis/dobijes pice (koje je max. 1,5 eura) uz njega dobijes i sendvic (tappas) i to svaki put drugaciji. Tako da dok popijes tri pica budes ubijen od hrane... To mi jako tesko pada :-))). Ljudi u skoli su super, svi se drzimo skupa i izlazimo coporativno. Predavanja imamo 6 sati svaki dan, od 11 do 1, pa od 4 do 8. Inace sam, da se pohvalim u nivel superior, sto bi znacilo najvisi postojeci stupanj ovdje. Malo jos stekam dok pricam al' ide nabolje, vec primjetim razliku... Grad je prelijep, bar ovo sto sam do sada uspjela vidjet, planiram i shopping posto sam ko' luda prava ponijela pretezno zimsku odjecu (kod nas sam se smrzavala pred polazak) a ovamo je strava vruce, svi u kratkim hlacicam i topicima, kuham se, a nemam ni adekvatnu obucu, samo tene i cizme... Znaci kupujem iz potrebe :-))) al' ionako je jeftino sve :-))) To je ukratko to, javljat cu se opet muy pronto!
ˇMuchos saludos de Granada!
SADDAM
- 14:40 - Komentari (13) - Isprintaj - #
Pišem ovo gledajući zadnjih 15 min Punishera, sinoć sam uspjela pogledati samo prvih pola sata prije nego li ću zaspati. Inače, krenulo me je gledanje filmova, posebno kako me hvata viroza i najviše volje imam za izvaliti se i križati filmove s popisa za gledanje. Ne, video nije popravljen, naravno da sam se prerano poveselila, ali su mi dobri ljudi poklonili DVD player za rođendan pa mojoj sreći nema kraja. Donnie Darko je razdjevičio player, dobar film, baš po mom ukusu, čak se da preživiti što nema pristojne face u cijelom djelu. Ok, drago mi je čak vidjeti da likovi nemaju šablonizirane face koje prate kanon ljepote, ali kad se u ovim filmovima koji se probiju do kina jedino to može pratiti. Osim buljenja u odabrane filmove, 2 puta je pao posjet kinu u zadnjih tjedan dana. Nadoknađujem polako.
U iščekivanju smo vijesti od Saddamice, koja je u Španjolskoj i JOŠ UVIJEK NIJE PRONAŠLA INTERNET KLUB, ženo bar javi da si živa da ti ne moram starce zvati i sa njima pričati ne bih li saznala rade li ti vitalne funkcije. JAAAAAVIIIIIII SEEEEEEEEE
O selidbi još ništa-još malo pa na fax...ali o tome ću razmišljati prekosutra.
LaMargot
- 09:34 - Komentari (7) - Isprintaj - #

01.10.2004., petak

Blizi se dan...

Nervoza, nemir, panika, joj nešto sam 100% zaboravila, jesu li oni kretenoidni ljudi iz škole napokon dobili sve moje faxove i sredili sve potrebno za dolazak, tako nemam živaca opet ih zvat onako nesposobne i dezorganizirane! Idem, pa šta bude, valjda su me upisali... Danas sam s tugom u srcu i grčem u želucu ustanovila da mi bratov printer ne radi!!! Ne mogu isprintat sve pronađeno, karte madrida i granade, bitne podatke o transportu itd. To mi je sreća! Jučer od silnih priprema, kupvine, obavljanja tone stvari prije putovanja ne stigoh ni pošteno u kuću ući... Sad zvah ono zlo od Filomene da vidim ima li ona zdrav i aktivan printer da uskoči i pomogne al' ne javlja se... Toliko o tome da će se počet javljat na telefon (pa čak i baki), hahaha, znala sam da izmišlja... Da stvar bude ljepša sad sam se 1,5h bavila glupostima na internetu, a nemam sekunde vremena na bacanje! Otišla sam na svoju adresu na yahoo koju sto godina nisam otvarala i skužila da sam primljena u nekakav klub, nekakav španjolski, pojma nemam, ni ne sjećam se kad sam po tome brijala i onda kontam, kad me već primiše aj odo vidit šta je to i tak upaneš u tonu formulara i gluposti, i ništa! Blesava, šta li sam?!

Inače vijest dana:

LA MARGOT DANAS IMA ROĐENDAN!!!

sad bih joj i pjesmu kakvu posvetila, al' sitničava je pa neću da je živciram, + srah me njene crvene kemijske...

I tako da u svom prepoznatljivom, jezgrovitom (lol) stilu samo čestitam:
Rođenje je sretan događaj, tvoja je mama bila jako sretna kad te je rodila, budi joj zahvalna na daru života kojim te obdarila prije beeeeeeeeeep godina, operi suđe i očisti kuću kad ti kaže, i tata je u tome svemu imao ulogu, pa i njemu ponekad auto operi!

Saddam
- 12:54 - Komentari (35) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2004 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Tko li to poviruje kroz ovo čudo? Borg? Priča ide ovako: Nekada davno...

...u bunkeru od kamena, u sjeni smokava, u dolini Neretve (a povremeno u Lapadskoj uvali u Dubrovniku) stanovahu diktator (Saddam, crnka, voli cipele fetišistički, utjelovljenje dobrote i savršenstva), mudro dijete (Kaya, vječno mladog izgleda, rusofilka-ponosna šminkerica), kontraspijunka bravarka (LaMargot-wannabe akcijska junakinja, profesionalna vrcačica od crvene kemijske) i mesožderka oka krvava (Hijena-naša draga sex bomba velikih apetita i još većih dimenzionalnh očekivanja:-)))

Copyright©2005 Safikama
email: bitno.nije@gmail.com

Linkovi

Himna

Da sam prazna glava, potpuno zdrava
Ne bih više nikad učio za badava
Samo onol'ko, kol'ko mi treba
Da još ostanem paf od tolikog neba

Da se mogu kao nekad, vratiti na početak
I biti onaj isti bahati dječak
Ne bih forsir'o neki ležeran stil
Niti se trudio da uklopim

Moj svijet u ovaj svijet
Moje snove u raspored
Riskirao bih svaki pokušaj
Da zadržim taj osjećaj

E'o 1 koja mi je na ovaj petak baš legla

As I was a going over Gillgarry Mountain,
I spied Colonel Farrell and his money he was countin'.
First I drew me pistol and then I drew me rapier,
Sayin' stand and deliver for I am your bold receiver.

cho: Well shirigim duraham da
Wack fall the daddy oh, wack fall the daddy oh
There's whiskey in the jar.

He counted out his money and it made a pretty penny,
I put it in me pocket to take home to darling' Jenny.
She sighed and swore she loved me and never would deceive me
But the devil take the women for they always lie so easy.

I went into me chamber all for to take a slumber
To dream of gold and girls and of course it was no wonder.
Me Jenny took me charges and she filled them up with water,
Called on colonel Farrell to get ready for the slaughter.

Next morning early before I rose to travel,
There came a band of footmen and likewise Colonel Farrell.
I goes to draw me pistol for she'd stole away me rapier,
but a prisoner I was taken I couldn't shoot the water.

They put me into jail with a judge all a writin'
For robbing Colonel Farrell on Gilgarry Mountain.
But they didn't take me fists so I knocked the jailer down,
And bid a farewell to this tight fisted town.

I'd like to find me brother the one that's in the army,
I don't know where he's stationed in Cork or in Killarney.
Together we'd go roving o'r the mountains of Killkenney,
And I swear he'd treat me better than me darling' sporting Jenny.

There's some takes delight in the carriages and rolling,
Some takes delight in the hurley or the bowlin'.
But I takes delight in the juice of the barley,
Courting pretty maids in the mourning oh so early.