Orah, vrste oraha, sadnice oraha: Perzijski orah, Crni orah, Bijeli orah, Indijski orah, Brazilski orah - kako prepoznati razliku

petak , 20.09.2013.

Slijedi jedan post o orahu kao vrsti drveta, te o raznim (glavnim vrstama iz porodice oraha). Ne budem pisao o onome što svi znamo, nego o onome što mnogi ne znaju, ili nisu sigurni u činjenice ili međusobne razlike.

Glavne vrste oraha (i ono što mnogi misle da su orasi):

Perzijski orah, običan orah, europski orah, engleski orah, odnosno Juglans regia L.
Orah koji najčešće koristimo u prehrani, vrlo lako se čisti, te ga ima najviše u trgovini za kupiti, te je sađen kod gotovo svake obitelji, često blizu kuće upravo da bi svatko mogao imati svoje domaće orahe.
Jako puno se sadi u cijelom svijetu radi proizvodnje plodova i drveta.
Daleko najviše posađenih stabala običnog oraha ima u Kini, dok što se proizvodnje plodova tiče tu uz Kinu SAD, Iran i Turska imaju najveći proizvodnju.



Crni orah, američki orah, kanadski orah, odnosno Juglans nigra L.
To je vrsta o kojoj ja ovdje najviše pišem. Karakteristike su jako kvalitetno drvo, najbrže raste od svih vrsta oraha, ima manju krošnju, dulje deblo.
Plodovi su veći od običnog oraha, ljuska je tvrđa te ga je teže čistiti.
Drvo je jako traženo u industriji (namještaj, parketi, kundaci za oružje, te razne druge primjene gdje se traži kvalitetno, čvrsto i dugotrajno drvo).
Plod se često koristi za proizvodnju prirodnih lijekova. Može, ali rijeđe se koristi kao i perzijski orah za kolače.
Proizvodnja u svijetu je mnogo manja od proizvodnje običnog oraha, te ne uspijeva dobro u Kini, Iranu, Brazilu koji su inače veliki proizvođaći oraha.
Zanimljivo je da se sve češće crni orah može čuti u kontekstu crnog zlata, jer tko ima (obično u nasljedstvu) šumu crnog oraha možemo reći da ima na raspolaganju veliko bogatstvo.
Najbolje uspjeva na području SAD-a te Europe. Obzirom da u tim područjnima je zemljište skupo, manje ljudi se odlučuje na dugoročnu investiciju, te samim time cijena crnog oraha (prvenstveno drvne mase) je svake godine sve veća.


Bijeli orah, Butternut, Juglans cinerea L.
Slađi, te nešto masniji okus ima u odnosu na običan orah. Najrjeđi je od ove 3 vrste. Raste do 20m visine. Sadi se radi ploda, ne radi debla jer nije kvalitetno kao od crnog oraha, te se puno više grana.
Također nije toliko popularno za sadnju iz razloga što sporije raste od običnog oraha, a posebno sporije od crnog oraha.
Uzgaja se većinom u istočnom dijelu SAD-a.


Indijski oraščići, Indijski orah Anacardium occidentale L.
Indijski oraščić nije iz porodice oraha (Juglans), nego su ustvari sjeme voća cashew jabuke. Kod nas samo voće ne dolazi u trgovine, nego samo sjeme koje se obično koristi kao grickalica, osušeno i zasoljeno. Drvo je obično visine do 10m, raste u tropskim područjima svijeta, te se uzgaja zbog ploda (voćni dio) i sjemena (orašasti dio).
Zanimljivost je da samo sjeme, znači svježi indijski oraščić je jako toksičan, i mogao bi izazvati trovanje, ili alergijski reakciju, međutim obrađeni koji je u trgovini je posve zdrav i ima hranjiva svojstva, malo masnoće, te je izvor antioksidansa.
Najviše se proizvodi u Indiji, Nigeriji, Obali bjelokosti.


Brazilski orah, Bertholletia excelsa L.
Brazilski orah je iz porodice Lecythidaceae, znači niti on nije iz porodice Juglans, odnosno nije iz porodice oraha.
Hranjiv orašasti plod, također se koristi kao "grickalica", sadrži puno vitamina i minerala, bogat kvalitetnim masnoćama i omega-6 masnim kiselinama.
Njega bi bilo zdravije konzumirati sirovog, ali to je nemoguće naći u trgovinama u Europi. Kod kupnje treba obratiti pažnju da plodovi budu bijeli, a ne jako žučkasti. Nije dobro konzumirati ga u jako velikim količinama zbog mogućeg relativno velikog sadržaja toksina i radija.
Drvo je visoko, ogromno, raste do 40m, nekada i više, a ima životni vjek od 500 godina, i više.
Primjenjuje se i u kozmetičkoj industriji.
Tradicionalno rastu u području šuma Amazone, od kuda ih još uvijek većina i dolazi na tržište, iako postoje i plantaža koje ih uzgajaju, ali zbog dugotrajnog procesa uzgoja većina plodova još uvijek dolazi iz divljine.
Zanimljivo je da u divljini je opstanak ove vrste ovisan o životinji Agouti. Oni jedini imaju dovoljno snažne zube da otvore veliku ovojnicu brazilskog orahe, a unutra je puno sjemenki koje oni jedu, ali i puno rasipaju dok nose plodove po šumi. Na taj način se brazilski orah dalje širi u prirodi. Također za oprašivanje cvijetova su potrebne velike pčele koje jedine mogu letjeti na visini na kojoj brazilski orah ima cvijetove.
Najviše se proizvodi u Boliviji, Brazilu i Venecueli.

Oznake: orah, Indijski oraščići, Brazilski orah, Bijeli orah, crni orah

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.