srijeda, 10.10.2007.
..................
Zivot je okrutan i to osjetim svaki dan na drugi nacin...kako je lijepo vidjet nove mlade parove kako se drze za ruke i vole se neznajuci sta ih ceka.....kako je dobro zivjet u neznanju....Da bar prestane ova agonija svaki put kad moj pogled proviri u dno case....zasto utjehu trazim u necemu di znam da ju necu nac.....lako je pametovat ali svi smo u tome...jednom zacaranom krugu....ljubav je cudna pojava kja te obuzme i nepusta tako lako....jednostavno sve je tako svejedno kad se poistovjetis s njom ali opet postoji ono veliko ALI....jeli to ona prava....da li ona zasluzuje moje srce ionako izranjavano od svega....je li to sta moja pamet misli da je pametno....kako reagirat ako srce nece rec svoje.....srce je utihnulo....kao da mu je svejedno...neznam sta me potaknulo na ovaj post ali bol je prejaka...kako steze u prsima....sta bi to moglo bit?...neznam...znam zapravo samo da to nije fizicka bol....vec bol necega sto nezna sto bi ucinilo....slusam ovu stvar i kako dobro prica pricu ali i laze....mozes mislit ali da li volis toliko??????....to je pravo pitanje......kako se sve brzo okrene protiv tebe i nezmas pojma kako bi se snasao....sve je to igra srca ali sta kad srce ostane slomljeno....da li ces ga ikad moc spojit...da li ce ikad neko moc to srce spojit tu ljubav....zasto se toliko boli skuplja na jednom mjestu?....toliko zasto samo u vezi osjecaja....samo zasto????....moj je svijet toliko drugaciji....ali ne i nepoznat i neprisutan...tu je negdje....ali ocito ne dovoljno....za vecinu osoba....zasto????....ocito da necu to saznat....Ako i saznam biti ce prekasno....neznam zasto ali hoce....Svijet se mjenja.....Koliko sam samo tockica upotrijebio ovdje ali neznam zasto,mozda radi te boli....ali nijedna tockica na ovom svijetu nebi bila dovoljna da napise ono sta ja sad osjecam,ovog trena,......zast?????Kako je ta rijec dobra!Sta god ti kazu samo odgovoris "ZASTO".......a ti rzmisljaj o odgovoru.....nemogu vjerovat samom sebi...sjetio sam se svega,jer to do alkohola...nevjerujem...vec do svega....suze nisam ispustio kad je trablo i mislilo se ali sad teku...teku kao rijeka kojoj nema kraja...zbog koga?????radi frenda????radi cure???radi neceg dfesetog????neznam...jednostavno cure,ni one same neznaju zasto cure,samo znaju da oplakuju....i nadaju se da ce jednom dobit svoju pravu svrhu....Zast je to tako tesko?????Mislim plakat?????Manje cemo pisat?!Ili samo da si olaksamo dusu?!Mozda je meni to potrebno...olaksat dusu.......najvise mi nedostaje moj Veki.....iskreno nismo bili tak dobri u zadnjih godinu dana ali kad god sam ga sreo bio je nasmijan do tog trena...do tog pucnja.....uvijek ce me proganjat ta slika zamisljena njega i tog trenutka i veliko pitanje "Zasto"!Nekad razmisljam da je tako najlakse,kad mi je najteze i kad nemam se kome povjerit,niko me nemoze shvatit,tesko je zivjet u svojim osjecajima a ne s njima...Najgora stvar je to....oni te progutaju...postanes olupina kao titanic duboko u moru tih ostalih osjecaja i nikad se nemozes vise izvuc!Zivot je jedan i zivi ga najbolje sto znas veli ti svako....ali da li je to uisitnu tako.....????
