četvrtak, 30.11.2006.
he he he he he...............
Ovih dana sve mije bolje i bolje,danas sam se pomirio sa starim nakon 4mj bez ikakve komunikacije.Majke mi nebi to nikome pozelio,nema gore stvari kad sa vlastitim ocem ne komuniciras,a najgore je kad prolazite jedan drugog i rekli bi nest al ste pretvrdoglavi da prvi krenete,tak i nas dva tvrdoglava bika se nasli.Al koja shema,ja doma u sobi dosao do mame iz bolnice i on mene zove u dnevnu kao hocu s njim na pivu i ja onak reko sta me zajebava sad opet kad on ozbiljan i tak zaruzili cijeli dan.Bas mi je bilo super,predobre sam volje cijeli dan,cak smo sad sami pekli pizzu za buraza.I sutra ujutro idemo nas dvojica i gajba zuje u ribe (normalno bez zuje nikuda,he he).Jos samo da sutra jave iz bolnice da je sa starom na operaciji sve dobro proslo bit ce ludnica jer kunem se da joj se nesto dogodi napravio bi masakr po toj bolnici mutavoj.Al aj operira ju jedan od najboljih doktora kod nas pa mi to daje povjerenje.No vidjet cemo sutra,znam da necu cijelu noc opet spavat.
E da hvala stvarno svima na komentarima i na podrsci,hebiga sori ak nisam svima stigao komentirat al evo veceras obecajem da cu svima.;-)
ponedjeljak, 27.11.2006.
Nakon par dana....
Ja se osjecam preporodeno,osim sta me morala maloprije docekat poruka od Anje u vezi "nje",kao sva je cudna i s nikim ne prica,sama je stalno...Pa neka je,reko sam da ce ju kad tad sve sustici sta je meni napravila.Nije mi toliko drago jer ipak nisam bezosjecajan kao sta je ona bila ali na neki nacin mi je i drago.Ja sam se u petak ispucao i imam osjecaj kao da mi je kamen sa srca veliki pao.Tek sam sad vidio sta sam propustao kod jedne druge cure,koja mi je vaznija bila od svega.Bas mi je bilo drago sta se u subotu javila.Nisam ju dugo cuo a ni vidio,bas mi je to trebalo.Dobro prijateljsko lice koje uvijek zna kad mi je najpotrebnije da se pojavi.A za onu prvu osobu vise nemam rijeci osim da mi je drago sta je sve tak ispalo,uhvatila se sama u svoje spletke i lazi.Zao mi je sta sam ovo malo vremena uopce proveo s njom.To je sve sta cu ikad vise napisat o "njoj".Okrecem novi list.
Dolaze nova natjecanja a i blizi se dan kad cu napustit ovaj grad,jedva cekam jer ovdje samo trunem kao i vecina ljudi.U Zagrebu vec imam drustvo sa treninga i natjecanja koji jedva cekaju do dodem.Tamo cu bar imat svoj mir.I maknut cu se od jos nekih ljudi odavde....Uglavnom novi grad,nova sredina,novo drustvo....Sve me to ceka u 1mj. i nemogu docekat vise.......
Stvari se polako vracaju na mjesto
ovakvo nesto se ne dogadja cesto
premda, priznajem ponekad pretjeram
i nekud otplovim sam
i tad slike izblijede sve
i tad zatvaram se u sebe
i tad nisi mi potrebna
Kazaljke i dalje krugove crtaju
umjesto zvijezda kisne kapi na dlan padaju
prazno mjesto u mom krevetu
sjeca me, bila si tu
Tko zna kuda si otisla
tko zna zbog cega se ne vracas
tko zna, sve pise u zvijezdama
Jos jucer poljupcima mi smo se borili
i dodirom smo jedno drugom tajne otkrivali
sto se dogodilo, gdje je ta kap
sto je prelila casu
sto te natjerala da odneses
Sve sto sam volio
a tebe sam volio
sve sto sam sanjao
a tebe sam sanjao
ma zar sam pogrijesio
sto sam se smijao
kad su mi govorili
da sve su zene kurve
Kad bi zauvijek zaspao ovaj grad
kao u bajci prekriven trnjem i travama
sve dok se ti ne vratis
a vratices se znam
i sve dok tvoja ruka
ne dotakne moj dlan
dok me ne zagrlis
dok me ne poljubis
dok me ne zagrije tvoj dah
petak, 24.11.2006.
..................................
Danas nek me nista ne pita niko,ljut sam na sve oko sebe,treba mi malo mira.Pustit cu mozak na pasu,zivjet cu danas svoj dan kao da nikog nema oko mene.Sve mi je ravno jer ugledat cu se na druge.Pijem od jutra do sutra.Hvala ti Boze na blazenoj vodi s alkoholom.Znam da to nije lijek al pun mi je nos svega.Pucam po savovima posvuda.Zivot je jeben ali moj je i nemogu ga rpimjenit.Nadam se da ce svi uzivat danas kao ja.Pusai pozdrav svima do sutra.
četvrtak, 23.11.2006.
........BOL.............
Sta je po vama bol?Ja znam sta je meni....Ono kad vam najbolji frend zabija noz u ledja svaki dan i onda tvrdi da nije istina a dokazi su ocigledni.I onda mu je ona otrcana fora "Prijateljstvo je vaznije od cure" izgovor na sve to.A ona jos stane na njegovu strane i mene optuzuje,a ja budala po ko zna koji put popusio njene bajke kao ona njegove.Zao mije sad svega sta sam napravio za obadvoje jer ispada da sam bezveze to napravio.No bas me briga,bar znam da mi je cista savjest jer sam ispao prijatelj koji ce uvijek stat za prijatelja.Anja znam da si bila u pravu al eto ocito da sam bio slijep.Al sta ces mora ja po obicaju ispast budala naivna.Majke mi suze mi cure sad dok ovo pisem koliko sam se nazivcirao od muke.Nemos vjerovat da ljudi mogu bit toliko pokvareni.Zalosno......
Skola.......
Bas ujutro se probudio i vidim brata sav sretan sta nema skole do kraja tjedna.Odmah se sjetim kak je i meni bilo kad su tak znali bit strajkovi ali onda sva ta sreca padne u vodu kad smo saznali da moramo nadoknadivat a hvala bogu nikom se neda prek ljeta ic u skolu i znojit se.Tak ce i ovi svi sada.Mislim bezveze i od vlade i od skola sta to rade djeci jer neznam zasto se onda cude sta mladi odu van na skolovanje.Ili ostanu ovdje i budu neuki toliko da nemogu se nigdje zaposlit jer normalno u skoli ih nista ne uce posto malo malo strajkaju.
A nisu ni oni krivi sta je vlada toliko u kurcu,bere silnu lovu a nama standard zivota sve gori.Eto i onaj prijedlog da zene rade do 65 a muskarci do 75 nije normalan,pa neces imat vremena ni mirovinu prozivjet,a to je sve zbog onih debeloguzih iz sabora sta bi sjedili u saboru do 100-te i brali masne place a neznaju da im to nista neznaci kad ce svu tu lovu sa sobom u grob ponest.Debili!!!
Eto posto ce i jos jedna osoba citat znat ce sta mene muci ovih dana i zasto nisam toliko za zajebanciju (spaljena...).Budemo se vec jedan dan nasli na cugi,vidis da nam vrijeme ne da!
Nadam se da se ne ljutis sta smo onaj dan osli al cekali smo kojih pola sata da se svi skupe i dogovorimo kad cemo opet imat.Sad cemo dok to ne rijesimo imat tamo u domu kod poste.Al ja ti javim jos kad ce to bit.
Da i danas se necu javljat doticnoj osobi bas da vidim kak ce se ponasat.Barbara (njena najbolja frendica) je skuzila da se nest dogadja i pricala je samnom da ne radim to jer cu ju povrijedit a bas me zanima sta je s mojim osjecajima,na to niko nemisli,ja uvijek moram bt celicnih zivaca.Pa imam pravo na to da i ja jednom puknem.
Aj bar danas imam trening pa cu se malo odmorit od svih,a i u subotu idem u Vukovar tak da necu morat ni u grad ic i gledat ju.Jedva cekam da vidim taj velicanstveni grad heroja.Sjecam ga se kao mali prije rata kakav je bio a sad me strah onoga sta cu zatec tamo,znam da se dosta tog obnovilo ali tragovi rata sigurno su jos jako vidljivi.Ak uhvatim digitalac budem stavio par slika.
Ko bi rekao....
Nikad nisam toliko pisao na netu a gle te prethodni post.Neznam morao sam nesto napravit jer neke stvari nemogu vise drzat u sebi a moram se izjadat,ispuhat a nemam kome......Imam i druge frendove oko sbe ali kako da pricam s njima kad nijedan nije prosao ono sta sam ja dozivio.Mozda ce me i shvatit mozda i nece al jednostavno nemogu se povjerit nikome.,sta je najzalosnije.Jos sad i s mamom imam problema,mora na operaciju ciste na jajnicima,svi vele da je to rutinska operacija,ali bila je i rutinska operacija slijepog crijeva pa je decko ostao bez noge,jos je ona u godinama kad to i nije bas tak jednostavno(mislim nije stara,45god,ali...).Jednostavno nevjerujem nijednom doktoru u Hrvatskoj.Da se nesto dogodi ja neznam sta bi sve bio u stanju napravit,pa imam brata koji sad tek treba odrasti,dovoljno je bilo sta sam ga ja odgajao za vrijeme rata bez mame i tate koji su jedva bili doma zbog rata,a kamoli sad kad mu je ona najpotrebnija da stane na svoje noge i pocne mislit svojom glavom o svojim postupcima.Jednostavno nemogu se zamislit bez nje,ona mi je uvijek bila oslonac najveci u zivotu i najbolja prijateljica,neznam,poludio bi to je sigurno!Joj sami problemi oko mene a neznam sta bi sa sobom samim!Ovaj blog sam otvorio jer imam jos jedan koji vecina ljudi cita iz mog grada a ima stvari za koje nezelim da svi znaju jer su ljudi lajavi i zlokobni.
Eto mislim da je za veceras dosta,cak dva posta i to najveca koja sam ikad napisao.
Strah..............
Prvi post pa odma na duboku temu...Zasto je strah kod nas prisutan u ama bas svemu??????Najgore je to sta se bojimo takvih banalnih sitnica!Zasto se bojima odredjenih zivotinja,mraka,letenja cak i vode al najvise ljubavi.Zasto nas to najvise plasi?Jer to zato sta smo toliko puni osjecaja,jer se vezemo na neki nacin nama jos uvijek nepoznat?Zasto,zasto?Svi daju odgovore na pitanja u vezi toga ali da li je neko u pravu i govori tocno?Ocito da to niko nezna vec odgovore nalazimo sami kroz zivot.Valjda nam je tak sudjeno.
......................................................................................................................................................................................................
Ja neznam zasto uvijek kad nekog upoznas taj se iz slatkog bica pretvori u cisto zlo?Jel i to uvijek tak mora bit?Zasto nikad nije dovoljno ono sta pruzas vec trazi jos vise a ti dobije nista?Neznam....Zalosno je to da ljudi uvijek misle na sebe a nikad na druge i na njihove osjecaje.....Najgore je kad povrijedis nekoga iz osvete,jer je to on i tebi radio,a to je zadnje sta bi ucinio.Neznam zasto ali u zadnje vrijeme stalno razmisljam o takvim stvarima i to baci u neku fazu kao da sam izgubljen od svega,nit sam veseo ni sam tuzan,nit se smijem nit placem,jednostavno osjecam se kao duh,promatram druge ljude oko sebe.Nije lako svaki put nekom udovoljavat a onda ti ta osoba okrene ledja i jos se pravi kao da nista nezna,kao da nema pojma sta radi.TO se meni upravo dogadja.......
Postali smo jako dobri,ono toliko dobri da doslovno znam prepoznat kad ju hvata "pms",kad je tuzna,kad ju nesto muci,znam svaki put sta treba rec da ju oraspolozim kad joj to treba,ama bas sve,kao da se znamo cijeli zivot.Al najveci problem je sta ona nezna da nekim svojim postupcima mene toliko povrijedi da bi ju najradije zadavio al nemogu jer jednostavno mi je prirasla srcu a tog se nemoze tak lako rijesit.Problem je taj sta je moj takozvani "najbolji" bivsi frend zatelebo se u nju i ljubomorana je ko pas sto je ona stalno samnom il se cuje samnom i tak,najvise me zapeklo to sta je reko cak da ja i ona hodamo i njemu iza ledja se navatavamo zbog cega se prijateljstvo i razjebalo,ljudi govore da cura nikad nesmije bit vaznija od prijateljstva ali ovo nije nikakvo prijateljstvo samo iskoristavanje.I sad je najbolja stvar sta ona svaki put kad ga vidi odma se uzvrti a prica kak nebi vise nikad bila s njim (da i on ima curu vec 7god koju vara konstatno a ja ga skrivam i zbog njega drugi ljude ne pricaju samnom dok on meni tak zabije noz u ledja,svom "najboljem" prijatelju) i da je glup i tak zbog njegove price i lazi,da bi nakraju opet letila k njemu a mene se ne udostoji ni pozdravit tada vec onak reda radi ozdravi.Da bar mogu rec da sam ljubomoran al nisam vec je to ljutnja jer znam kakav je on i da prica i njoj o meni svasta (samo sta ona nece rec jer zna da bi napravio glupost) al opet ide k njemu i vjeruje njegovim bajkama.Mozda i jesam ljubomoran ali zato sta mi je jako draga i zadavio bi nekog da ju povrijedi,ona je meni iskreno mala sestrica koju nikad nisam imao.I onda kad se posvadjamo zna rec takve stvari za koje nema osjecaja da me povrijedila!I kasnije kad opet nema s kim van il pricat opet zivka mene!To me ljuti najvise.Volio bi maknut se jedno vrijeme bas da vidim kak bi se ponasala.Mene je samo strah da se ne zaljubim u nju totalno jer znam da cu opet ostat sam kao i uvijek,a toga mi je dosta i previse.Jednostavno gubim volju da za nekim ceznem,da obozavam,grlim i budem u svakom trenutku blizu kad treba....Nemogu vise a i ne zelim patit.Najgore je to sta sam takav pa svima popustim i oprostim,mozda mi je tako sudjeno,mozda mi i treba tako da patim jer svima udovoljavam.Strah me da ne puknem na zivce,ionak ih vise ni nemam a sta23 tek dolazi a meni ruke drhte,nocima ne spavam,sve slabije jedem,pozivcanim na najmanju sitnicu......Strah me da opet ne zavolim krivo i ostanem neuzvracenog osjecaja.....Strah me da jos vise patit....Svega me skoro strah osim jedne stvari a to je da necu ostat sam,jer takav sam da cu zavrsit s nekim ko ce me ubit do kraja i to cu drzat uvijek u sebi i trpit i bit papucar........Strah a to ne volim......Strah me jednostavno.....
