Prvi post pa odma na duboku temu...Zasto je strah kod nas prisutan u ama bas svemu??????Najgore je to sta se bojimo takvih banalnih sitnica!Zasto se bojima odredjenih zivotinja,mraka,letenja cak i vode al najvise ljubavi.Zasto nas to najvise plasi?Jer to zato sta smo toliko puni osjecaja,jer se vezemo na neki nacin nama jos uvijek nepoznat?Zasto,zasto?Svi daju odgovore na pitanja u vezi toga ali da li je neko u pravu i govori tocno?Ocito da to niko nezna vec odgovore nalazimo sami kroz zivot.Valjda nam je tak sudjeno.
......................................................................................................................................................................................................
Ja neznam zasto uvijek kad nekog upoznas taj se iz slatkog bica pretvori u cisto zlo?Jel i to uvijek tak mora bit?Zasto nikad nije dovoljno ono sta pruzas vec trazi jos vise a ti dobije nista?Neznam....Zalosno je to da ljudi uvijek misle na sebe a nikad na druge i na njihove osjecaje.....Najgore je kad povrijedis nekoga iz osvete,jer je to on i tebi radio,a to je zadnje sta bi ucinio.Neznam zasto ali u zadnje vrijeme stalno razmisljam o takvim stvarima i to baci u neku fazu kao da sam izgubljen od svega,nit sam veseo ni sam tuzan,nit se smijem nit placem,jednostavno osjecam se kao duh,promatram druge ljude oko sebe.Nije lako svaki put nekom udovoljavat a onda ti ta osoba okrene ledja i jos se pravi kao da nista nezna,kao da nema pojma sta radi.TO se meni upravo dogadja.......
Postali smo jako dobri,ono toliko dobri da doslovno znam prepoznat kad ju hvata "pms",kad je tuzna,kad ju nesto muci,znam svaki put sta treba rec da ju oraspolozim kad joj to treba,ama bas sve,kao da se znamo cijeli zivot.Al najveci problem je sta ona nezna da nekim svojim postupcima mene toliko povrijedi da bi ju najradije zadavio al nemogu jer jednostavno mi je prirasla srcu a tog se nemoze tak lako rijesit.Problem je taj sta je moj takozvani "najbolji" bivsi frend zatelebo se u nju i ljubomorana je ko pas sto je ona stalno samnom il se cuje samnom i tak,najvise me zapeklo to sta je reko cak da ja i ona hodamo i njemu iza ledja se navatavamo zbog cega se prijateljstvo i razjebalo,ljudi govore da cura nikad nesmije bit vaznija od prijateljstva ali ovo nije nikakvo prijateljstvo samo iskoristavanje.I sad je najbolja stvar sta ona svaki put kad ga vidi odma se uzvrti a prica kak nebi vise nikad bila s njim (da i on ima curu vec 7god koju vara konstatno a ja ga skrivam i zbog njega drugi ljude ne pricaju samnom dok on meni tak zabije noz u ledja,svom "najboljem" prijatelju) i da je glup i tak zbog njegove price i lazi,da bi nakraju opet letila k njemu a mene se ne udostoji ni pozdravit tada vec onak reda radi ozdravi.Da bar mogu rec da sam ljubomoran al nisam vec je to ljutnja jer znam kakav je on i da prica i njoj o meni svasta (samo sta ona nece rec jer zna da bi napravio glupost) al opet ide k njemu i vjeruje njegovim bajkama.Mozda i jesam ljubomoran ali zato sta mi je jako draga i zadavio bi nekog da ju povrijedi,ona je meni iskreno mala sestrica koju nikad nisam imao.I onda kad se posvadjamo zna rec takve stvari za koje nema osjecaja da me povrijedila!I kasnije kad opet nema s kim van il pricat opet zivka mene!To me ljuti najvise.Volio bi maknut se jedno vrijeme bas da vidim kak bi se ponasala.Mene je samo strah da se ne zaljubim u nju totalno jer znam da cu opet ostat sam kao i uvijek,a toga mi je dosta i previse.Jednostavno gubim volju da za nekim ceznem,da obozavam,grlim i budem u svakom trenutku blizu kad treba....Nemogu vise a i ne zelim patit.Najgore je to sta sam takav pa svima popustim i oprostim,mozda mi je tako sudjeno,mozda mi i treba tako da patim jer svima udovoljavam.Strah me da ne puknem na zivce,ionak ih vise ni nemam a sta23 tek dolazi a meni ruke drhte,nocima ne spavam,sve slabije jedem,pozivcanim na najmanju sitnicu......Strah me da opet ne zavolim krivo i ostanem neuzvracenog osjecaja.....Strah me da jos vise patit....Svega me skoro strah osim jedne stvari a to je da necu ostat sam,jer takav sam da cu zavrsit s nekim ko ce me ubit do kraja i to cu drzat uvijek u sebi i trpit i bit papucar........Strah a to ne volim......Strah me jednostavno.....
Post je objavljen 23.11.2006. u 00:25 sati.