srijeda, 03.01.2007.
JA U KLASI OPTIMIST
Optimist, ili pesimist? Optimistočnog je lakše razočarati, jer očekuje previše dobroga, pesimističnog je lakše obradovati, jer očekuje previše lošega.
Zavidim onima koji znaju što su. O sebi nemam dovoljno podataka u bazi. Valjda su ovi podatci koji postoje dovoljni tek onima koji trenutno bulje u bolesnički list na mom krevetu. Oni će me već odrediti po svom.
Vjerojatno se "nastavljanje" poslije pada smatra optimizmom. Kako bi drugačije protumačili situaciju u kojoj ne misliš da te par pišljivih nevolja koje je učinio jedan čovjek kojem si beskrajno vjerovao dok se isti lažno kunio u svoju dobrotu (pa onda povrijedio u karakter do kosti), može tako uništiti zdravlje i da te sve to može ubijediti da će i sve drugo biti samo nevolje te da ćeš vjerovati kako su i drugi takvi lažljivi ljigavci kao i on. Što je najgore misliš kako si ipak u njemu ostavio traga da nekom drugom bude bolji, pošteniji i čovječniji.
Čovjek je žilava biljčica. Nitko ga neće istrijebiti. I ne može. Ja sam ČOVJEK i po vokaciji i po karakteru, puno stabilniji i emotivno jači od bilo kojeg nečovjeka sličnog onom tko se lažno kunio u svoju dobrotu (i da mu ne ponavljam opet karakterizaciju lika)... Ostat ću draga budala kakva sam i bila, ista kao i ranije bez obzira na sve što dadoh i ostvarih....kao puno prije svega ovoga što me snašlo od silnog stresa i tuge....i ostat ću i opstati.
Kako čovjek bez pola tijela nastavlja dalje, bez samosažaljenja, a da JA, bez djelića (a kažu mi da bit ću zdrava), ne nastavim? Jest da mi fali i pola zuba, ali su to uglavnom kutnjaci i slabije se primjećuje kao i taj rez.
Kad prihvatiš da si do jedne točke imao ono što ti je suđeno, a da je sve poslije toga čisti bonus i da nikoga nije briga što nisi kompletan, nastavljaš dalje sa još većom željom da ostalima daš podršku i pozitivan primjer. Kada vjeruješ da ćeš doživjeti još nešto dobro - i hoćeš!
Statistički gledano, nemoguće je da ijedna serija nevolja potraje predugo. Život je tek smjena dobra i zla, sunca i tame...
Znači i dok ovo kroz suze pišem, ipak sam optimist.
