SAANjAA

petak, 23.06.2006.

Sheban rod

Mrzim muškarce koji nemaju stav u odnosu sa ženama.

Zapravo one koji misle da ga imaju, a zapravo imaju nekakav priglupi inat koji ničemu ne služi osim da prkosi, kako bi ispalo da su dobili vise u nekom duhovnom smislu i ispali u svojim očima manja budala.
Naročito me nerviraju oni nedorečeni, oni što preskoče pitanje ili ne daju suvisli odgovor misleći kako su sada mudro izokrenuli situaciju u svoju korist. Takvim ponašanjem oni redovno liječe nesigurnost.

Nemreš bilivit koliko ih je. Svaki drugi. Ma skoro svaki.

Po meni stav je nešto što imaš u sferi pozitive. Kod muškarca, to je ono jedno držanje bez nervoze, opušteno i simpatično, s ne previše ulijetanja, ali opet da je zainteresiran za tebe u konstanti. Ne očijuka okolo s namjerom da te pravi ljubomornom (a ni inače od toga ne pati), pomalo zaštitnik, osjetiš ga u zraku da je pun života...nije mu teško zvati prvi, imati inicijativu...Takav npr. šalje bez straha sms za laku noć, dok ostali čekaju da im žensko piše prvo, očekuju potvrdu da su na sigurnom terenu i razmišljaju taktički.

Takvih sa stavom sam upoznala tek par u zivotu. Ko da su izumrli. Čak i oni koji se pokažu u početku takvi, teško da mogu izdržati duže od par mjeseci, zasite se ili su po muškom običaju - lijeni za to.

Uglavnom su neurotični kad se sretnu oči u oči s nekom koja im se svidja, pate od nekog moralnog kriterija koji propisuju odabranici i postavljaju sebi uglavnom samo jedan task - ne zaljubiti se!

Nikad neću shvatiti što u tome vide loše, kakva to patnja može izazvati toliki strah??? Znam milijun prevarenih, ostavljenih i nesretnih žena čija patnja ih nije spriječila da ponovno vole!

Ispada da ću fakat otić u lezibejke. ;-)

subota, 10.06.2006.

Čast je nešto što se ne vidi - nju imaju često i oni koji je nemaju (W.Shakespeare)

E sad me potaklo da raspravim nešto glede nekekve tolerancije...Onu glede muškaraca i žena ću opisati nekom drugom prilikom, sad bih rekla nešto o "praiskonskoj" vrednoti tih pojmova kod ČASNIH sestara...

Činilo mi se još kao djetetu, kako je tolerancija, uvriježena privilegija religioznih ljudi. Naročito časnih sestara i svećenika. Oni su eto, (kao) sjedinjeni sa Duhom svetim, imaju mir - kako unutarnji, tako i onaj vanjski (jerbo nemaju muža, djecu, punicu, svekrvu, susjede i ine čimbenike neuroza i nervoza), nemaju financijskih problema jer žive duhovnim životom koji naravno nema materijalnih prohtjeva, hrane se umjereno i skromno itd. itd.

Daklem, smatrah utopijski, kao i svi naivnjaci, kako je tolerancija kod njih nešto što im je maltene urođena kategorija, oni sve primaju sa smješkom i svakom pružaju ruku....i šansu...

E sad, u mojim poznijim godinama skontam - ujebote, kakav zajeb!!!
Shvatih kako je svijet i šaren - osim što je crn i bijel!! Ohhh
Tolerantnost im je zakazala.
Naročito kad su ušli u prosvjetu.

Eto, ne bih imenovala, ali ispričat ću vam s ne previše detalja, slučaj koji me zadivio odsutnošću tolerancije jedne časne sestre koja inače važi za jednu dobroćudnu (općenito ljude sa viškom kilograma smatraju se dobroćudnijima od ovih "prokletih" mršavih) i simpatičnu osobu, odanu Bogu.

Ona vodi crkveni pjevački zbor sitne dječice sa područja triju osnovnih škola. Početkom godine je provela audiciju u školi za navedeni zbor. Iako nije naišla na očekivani odaziv, ipak je okupila 20-tero djece (većinom djevočica) uglavnom iz nižih razreda. Nakon provedene audicije nekolicinu je otpravila doma s rečenicom:
"Zlato, ti ne znaš pjevati, nemaš sluha."

A onda su krenule probe za crkveni zbor...iako se pjesme uče na pamet, na svakoj misi visi pano sa kojeg, ne samo zbor već i ostali vjernici mogu iščitavati tekst i zajedno sa zborom pjevati...

No, kada se ide na izlet sa zborom (ne pitajete me kakav izlet, jer nemam pojma o čijem trošku i zašto - a to je uostalom i nebitno), onda onaj tko je i jednom izostao sa zbora, ne može putovati jer:
"Zlato, ti si izostala/izostao jednom, ti ne možeš ići!"

I nema veze što dijete baš zanima to crkveno pjevanje, što ga oduševljava svečana crkvena atmosfera, što je nevino uvjereno da Bogu čini pjevanjem ugodu... ČASNA sestra je ta koja se brine o glazbenom uspijeću zbora, a to dijete je kako sluhom tako i nepoštivanjem termina probe, nepotrebno u njenim stremljenjima.

Uvijek se zapitam, gdje se tu izgubila tolerantnost? Zašto se Crkva uplela u obrazovanje i zašto je sada dozvoljeno jednoj samozatajnoj opatici glumiti glazbeno obrazovanog virtuoza koji brine vjerojatno o svojoj umjetničkoj karijeri, a ne o tome da ugodi djetetu kao Božjem blagu...
Zar je došlo vrijeme da svećenik izbaci iz crkve vjernika koji ne zna molitvu na pamet ili se moli s greškom? Ili da izbaci i one koji nisu redovni ili kasne na misu???

Tolerantnost i razumijevanje odavno je iščezlo među ljudima.....žalosno je da se izgubilo i u crkvi koja bi ta dva pojma trebala imati u difoltu.

subota, 03.06.2006.

Huuuh...ova Bonnie Tyler...

Where have all the good men gone? And where are all the gods?
Where’s the street-wise Hercules
To fight the rising odds?

Isn’t there a white knight upon a fiery steed?
Late at night I toss and I turn and I dream of what I need

I need a hero
I'm holding out for at hero 'till the end of the night
He's gotta be strong
And he's gotta be fast
And he's gotta be fresh from the fight

I need a hero
I’m holding out for a hero 'till the morning light
He’s gotta be sure
And it’s gotta be soon
And he’s gotta be larger than life
Larger than life

Somewhere after midnight
In my wildest fantasy
Somewhere just beyond my reach
There’s someone reaching back for me

Racing on the thunder and rising with the heat
It’s gonna take a superman to sweep me off my feet

I need a hero
I'm holding out for a hero 'till the end of the night
He's gotta be strong
And he's gotta be fast
And he's gotta be fresh from the fight

I need a hero
I’m holding out for a hero 'till the morning light
He’s gotta be sure
And it’s gotta be soon
And he’s gotta be larger than life

I need a hero
I'm holding out for at hero 'till the the end of the night

Up where the mountains meet the heavens above
Out where the lightning splits the sea
I could swear there is someone somewhere
Watching me

Through the wind and the chill and the rain
And the storm and the flood
I can feel his approach
Like a fire in my blood

I need a hero
I'm holding out for a hero 'till the end of the night
He’s gotta be strong
And he's gotta be fast
And he's gotta be fresh from the fight

I need a hero
I'm holding out for a hero 'till the morning light
He's gotta be sure
And it's gotta be soon
And he's gotta be larger than life

I need a hero
I'm holding out for a hero 'till the end of the night
He's gotta be strong
And he's gotta be fast
And he's gotta be fresh from the fight

I need a hero
I'm holding out for a hero 'till the morning light
He's gotta be sure
And he's gotta be soon
And he's gotta be larger than life

petak, 02.06.2006.

Eto mene u Depeche mode mood-u...

When

We slip and slide as we fall in love
And I just can't seem to get enough

We walk together, we're walking down the street
And I just can't get enough, I just can't get enough
Every time I think of you I know we have to meet
And I just can't get enough, I just can't get enough

It's getting hotter, it's our burning love
And I just can't seem to get enough

And when it rains, you're shining down for me
And I just can't get enough, I just can't get enough
Just like a rainbow you know you set me free
And I just can't get enough, I just can't get enough

You're like an angel and you give me your love
And I just can't seem to get enough

********************************
Dvadeset godina od danas, bit ćeš više razočaran stvarima koje nisi učinio, nego onima koje si učinio.

Zato odbaci užad, isplovi iz mirne luke...
Uhvati dobar vjetar u leđa...

Istražuj.
Sanjaj.
Otkrivaj.

-Mark Twain-

*********************************