ponedjeljak, 03.04.2006.
Nakon milijun godina eto moje proze...
....Ljubav je najgora zakonita ovisnost koju si možeš dozvoliti – rekla sam i ostala zapanjena svojom dubokoumnošću.
Jebote, morat ću patentirati te izreke! Molim da me se citira s potpisom, jer fakat ovo cijedim/crpim iz iskustva. Ta materija ima težinu.
Nakon toliko vremena ja opet pišem, piiiiiišem! Opet dišem, aaaaaaaaaaaaaaaa
Napokon me prolazi ta ludnica ovisnosti što me držala za vrat godinama, čupala mi oči iz duplji ne bi li me oslijepila, ukucavala čavle u mozak da ne razmišljam, sisala krv na šlauh da mi ubije energiju i stvarala rane od kojih se ne umire, ali te kroz njihovo lažno cijeljenje asimilira da se jedva izvučeš živ.
Nevjerojatno je koliko čovjek sebi može dozvoliti i kako nisko pasti misleći da je to što čini plemenito, moralno i emotivno opravdano. Uložiš u neki viši cilj sebe, a onda ti se to iz tih „viših sfera“ samo sruči nemilice na glavu ili u još boljem slučaju ostane u zraku, ali redovno na tebe o'zgor' vrši nuždu.
Prava duhovna katastrofa koju pri tom doživiš je - kad se nesvjesno pri navedenom "sručavanju" luđački oblizuješ ili sa razbijenom glavom tražiš na koljenima da te marne još koji put.
Kako bilo, tko nije okusio dno - teško da će se uspjeti snaći u visinama. Meni je bilo vrijeme da krenem prema gore. Niže se nije moglo.
Nakon dugo vremena eto, odustala sam od svoje dobrote. Dosta je bilo, odjebite koristoljupci!!!
Odjebite silovatelji moje pristojnosti, starfuckeri moje iskrenosti!
Ne mogu više nekome uporno biti glupavi pudl, dok mi je taj drugi onak - ljama. Blene i boli ga uho…a kad predugo gleda – pljune. Pudl-ljama sindrom.
Nije se bad obrisati ak imaš svrhu, ali ak' nemaš… ne preostaje drugo do shvatiti da nisi poželjan, podviti rep i otići čekati prvu kišu radi podapiranja krzna uz neizostavno cviljenje… Njah...pa ženi je i onako zaplakat ko psu se popišat, ne?
Još samo da nađem gdje se održava takmičenje za Šampiona mazohističke izdržljivosti pa da se prijavim. Zna li netko?
