...Kajitsu!...
30.04.2006., nedjelja
Marc Ecko's Getting Up
Autorima današnjeg naslova, razvojnom timu The Collective, se mora odati priznanje kako su imali hrabrosti zaploviti u vode u kojima se još nitko nije okušao. Čitajući vijesti o igri Marc Ecko' Getting Up nismo se mogli oteti dojmu kako i samim novinarima nije pretjerano jasno o čemu uopće pišu. Da li je riječ o nekog grafičkom programu u kojem je glavni alat kantica spreja ili je riječ o igri za klince koji se pale na sve što ima veze s hip-hop kulturom. Čak i same slike nisu odavale pretjerano informacija, dok je priča o umjetniku koji se želi uspeti na ljestvici najpopularnijih crtača grafita nešto što baš i nije temelj za solidnu igru. Prilično nepovjerljivo krenuli smo u ovu avanturu i moramo priznati da smo se nemalo iznenadili kada smo otkrili o kakvom je naslovu riječ. Čitajte dalje.Igra nas stavlja u ulogu Tranea, lika koji se nađe u nezgodnoj situaciji i započinje prepričavanje vlastite povijesti kako je dospio tu gdje je sada. Priča kao svaka druga - mladenački san o ugledu u tuđim očima, no umjesto dokazivanja na pozornici ili školi, Trane se odlučio za crtanje grafita. Kao što se i očekivalo, njegove pothvate ne gledaju blagonaklono suparnički crtači, kao ni snage reda koje u drugom dijelu preuzimaju ulogu glavnih negativaca. Samo okruženje je kopija New Yorka sa zabačenim ulicama, podzemnom željeznicom išaranom grafitima, mračnim hodnicima, lutalicama i sličnom scenografijom. Vrijeme radnje bi lako smjestili u sadašnjost da modeli snaga reda ne podsjećaju na vojnike kakvog FPS naslova, poput primjerice onih viđenih u igri Half-Life 2. Zanimljivo je da su ih autori napravili kao totalne negativce koji nemaju drugog posla već love mladež koja samo želi ostaviti svoj trag na obližnjem zidu ili jurećoj podzemnoj željeznici. Daleko od toga da smo pobornici crtanja grafita na neprikladnim mjestima i ako to ničemu ne liči, no da crtače treba nemilosrdno goniti, batinati i privoditi, baš i nije neka fora. Za razliku od sličnih akcijskih naslova, u ovom nema prolijevanja krvi vatrenim oružjem s naše strane, već je tučnjava glavni način obračuna s neprijateljima. Drugi dio igre kada CCK policija stupi na snagu je daleko teži i zahtijeva više šuljanja i manje tuče jer CCK se ne libi upotrijebiti vatreno oružje, pa čak i dovući helikoptere kako bi nas onemogućili u izražavanju vlastitih stavova. Sam koncept prema kojem ćemo se obračunavati s pripadnicima suparničke skupine i kasnije policijom prilično je jednostavan, iako postoji nekoliko poteza koji se vremenom nadopunjuju novima. Bez br ige, nećete ih morati sami učiti, već vam igra detaljno objasni kako se izvode. Osim specijalnih poteza koji zahtijevaju određene predradnje, običnim udarcima moguće je dodati dopunsku snagu kako bi bili što jači, no isti troše energiju čija se skala nalazi odmah ispod one za zdravlje. Kako igra odmiče, neprijatelji postaju sve opasniji i izdržljiviji, a osim što su nam protiv njih na raspolaganju novi zahvati, ukupno zdravlje i energija također će se povećati. To se poglavito obavlja nabijanjem reputacije, a istu dižemo ispunjavanjem svih zadataka koji su nam na raspolaganju. Vratiti ćemo se na to u kasnijem tekstu. Kako smo spomenuli, šuljanje i neopaženo provlačenje zamjenjuju akciju iz početnog stadija igre. Dok u početku uopće ne treba biti tih, već se bezglavo zalijećemo u mnogobrojnije suparničke crtače grafita, kasnije će takav stil igre zamijeniti razmišljanje i prebacivanje između zaklona u pravim trenucima. Glede toga, Getting Up i nije pretjerano popustljiv jer na najmanji mig CCK poziva pojačanja iako ih nerijetko ima više, a to će u većini slučajeva značiti prekid igre i kretanje o posljednjeg dostignutog checkpointa. U nekim nivoima isti su dosta česti, no u većini ipak nisu, tako da se može desiti da na nekom posebno teškom dijelu na kojem niste shvatili fintu odustanete od daljnje igre. Naš je savjet da se potrudite, jer ovako jaku i smislenu priču već dugo nismo odigrali do kraja. Premda je prva pomisao na igru Marc Ecko's Getting Up vezana uz grafite, glavni junak ima mnogo raznih načina na koje iz ražava svoje mišljenje ili jednostavno označava teritorij. Dakako, višedijelni plakati i šablone za brže crtanje postaju dostupne tek kasnije, no princip primjene je uglavnom isti. Navest ćemo primjer grafita jer iste prve susrećemo, no prvo moramo objasniti kako su autori zamislili same nivoe. Na svakom od njih, cilj je stići od točke A do točke B s time da krajnja točka može biti neki izlaz ili jednostavno crtanje odgovarajućeg grafita. Kako bi nam pomogli, programeri su osmislili intuiciju koja nam prikazuje mjesto glavnog zadatka, kao i one sporedne koji nisu obavezni, no poželjno ih je ispuniti zbog veće reputacije i beneficija koje stižu s njom. Pritiskom na odgovarajuću tipku, pogled se prebacuje u prvo lice iz kojega su jasnim križićima označena mjesta koja trebamo. Dolazak pred zid i ulazak u crtački mod daje nam mogućnost izbora kakav grafit želimo nacrtati, te koje veličine. Neki puta izbor ovisi samo o nama, dok su prepravci postojećih slika ranije zadani. Prvim pritiskom na sprej započinje odbrojavanje vremena što ne znači da djelo mora biti dovršeno u tom roku, no ukoliko uspijete, dobiti ćete veći bonus, baš kao i za kvalitetu izvedbe. Drugim riječima, pomicanjem duž budućeg grafita ravnomjerno valja nanositi boju bez pretjeranog zadržavanja na istim mjestima jer će se višak boje iscijediti. Da baš sve ne bi bilo jednostavno, sprej valja često protresti, no nije toliko strašno kako zvuči. Nakon par obavljenih crtarija postati ćete pravi majstori, tim više što ne treba baš sve biti savršeno popunjeno, te ne postoji kazna ako sprejem prijeđemo rubove crteža. Sličan sustav primijenjen je i kod plakata, samo što tamo valja ravnomjerno nanositi ljepilo kako bi se dijelovi spojili. Kako igra napreduje, tako Trane u svojoj bilježnici sakuplja sve više raznih skica i dovršenih preslika stilova koje može primijeniti u kasnijoj igri. Malo je čudno što u misiju možemo ponijeti samo određeni broj naljepnica, grafita ili šablona, tako da ih valja birati prije samog kretanja u avanturu. Istina, nije ni najmanji problem pregledavati majstorije, poglavito one u kasnijim fazama igre, a posebno valja spomenuti pojavljivanje nekih stvarnih legendarnih crtača koji će nam dati neki savjet i ucrtati u bilježnicu novi model grafita. Što se tiče savjeta, prvi koji dobivamo je da se čuvamo sredine tračnica podzemne željeznice, a stariji igrači će se sigurno sjetiti prastarog filma Beat-street u kojem je jedan mladić upravo zbog toga izgubio život. U legendarne crtače odlično pristaju i legendarni grafiti, pa ćemo tako tijekom igre nailaziti na njih i zabilježiti ih kamerom. Što se tiče tehnikalija, moramo reći da nismo pretjerano zadovoljni prebacivanjem s konzola jer je očito kako upravljanje tipkovnicom i mišem nije dorađeno kako treba. Poglavito mislimo na divljanje pogleda koji zahtijeva male pomake miša jer u protivnom nema šanse da uspješno kontrolirate Traneovo kretanje. Borbe i šuljanje su donekle dobro napravljeni jer se kamera prebacuje na dobro postavljeno mjesto sa kojeg je moguće sagledati čitavu situaciju, no voljeli bi da i u tom slučaju možemo baciti oko iza leđa ili sa strane kako bi vidjeli da li netko nailazi - no to je onemogućeno. Situacija s jednim od igračih dodataka je mnogo bolja, no ako ste kao mi čitavog života rabili FPS kombinaciju, teško da ćete samo zbog ove igre kupovati gamepad, ali ako ga imate i navikli ste na njega, uživat ćete u Getting Upu maksimalno. Ono što nas je posebno očaralo je zvuk. Ne samo zvučna podloga koja će biti zanimljivija poznavateljima hip-hop scene (mi smo čuli jednu ili dvije poznate skladbe, no autori kažu da su sve legendarne), već i sama vokalna izvedba, te zvučni efekti odaju kako je tom dijelu igre posvećen poseban trud. Što još reći kao zaključak kada je sve vidljivo na prvi pogled? Možda da u igri postoji par bugova, uglavnom vezanih za nesretnu kombinaciju tipkovnice i miša, no sve ostalo je na zavidnoj razini. Nakon što je od potpunog diletanta postao cijenjeni poslovni čovjek, Marc Ecko se u najboljem svjetlu prezentirao i na području virtualne zabave. Čak ako i ne pripadate onima što kimaju glavom, nabrajaju i "teraju" sve redom u rodno mjesto, uz ovu igru ćete se vrhunski zabaviti. |
