Ako me pogledneš vo oči...

petak, 18.08.2006.

Ovo van moran reć!

Prvo i najbitnije - dobila san Tošin broj mobitela!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Dugo nisan pisala jer san imala problema sa spajanjem na internet, ali sad je sve ok!
Dakle...
Bila san 3 dana na "Otoku svega, samo ne sreće" i nakon 8 miseci vidila rođaka s kojin sad normalno komuniciram, šta se nije moglo reć za stanje do prije toga. Mislin da je bilo i vrime da prestane(mo) virovat "krivim ustima", da raspravimo o tome na najmanje agresivan način i da se napokon normalno ophodimo jedno prema drugome.
ALI.....da ne bi to sve bilo najnormalnije (a i da oću - to tako tamo ne može bit), čin san ga vidila i pogledala ga u oči - vidila san onoga koga san se najmanje tila sitit u situaciji kad san se tribala (i tila) samo prepustit dobroj zabavi. Sad kad se toga trenutka sitin, pitan se ko je kome tu zamjena! Jako dobro se sićan šta san rekla kad san prvi put u životu vidila "Nepreboljenog" (mada sad više ne znan kome da od njih dvoje dam taj nadimak) i zašto san gajila neutaživu želju te večeri da ga POD SVAKU CIJENU upoznan... Nisan ni slutila kolika je to CIJENA, i koliko će me koštat samo jedno, naizgled bezazleno i ponekad automatsko, pružanje ruke i izgovaranje imena. Al' šta se sad čudin i "otkrivan toplu vodu" - da opet dođe, isto bi učinila jer je to jače od mene, a to nešto ljudi inače zovu LJUBAV.
Očito u jednom vidin drugog, a u ovom drugom vidin prvog....tako da je očito da će i jedan i drugi bit "Nezaboravljeni", a ipak - samo jedan je "Nepreboljeni"...onaj kojeg više nikad neću vidit...

A sad ono extra bitno - Tošetov koncert u primoštenskoj "Aurori"! Naravno, ne triban posebno naglašavat da san bila na koncertu jer zna se da di je on, tu san i ja, pa...
U jednom momentu, kad mi je da mikrofon, san zapivala "Ušte edna skala", ali na makedonskom jer je on piva hrvatsku verziju ("Još jedan stepenik"), pa se začudia kako znan tekst, a nisan makedonka! Nakon pisme me poljubia u usta ispri svih tamo, a kasnije san zapivala "Lagala nas mala" i "Tajno moja", a da mi je mikrofon i na "Ljubenu" ("Oprosti")....
Puna san dojmova i još uvik ne mogu doć sebi! Znala san da će mi se javit jer me zna, al' da ću pivat... Bože moj, pa ja njega stvarno neopisivo obožavan!!!!

- 15:14 - VAŠITE BUKVI (3) - Da se printa - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< kolovoz, 2006  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Toše Proeski
    &
    "Proeska"

Linkovi

  • NE VJERUJ KAD KAŽU DA ME ZNAJU,
    KAD TI ČASNU RIJEČ
    BEZ MALO ČASTI DAJU...

  • ZATO NE VOLIM KAD MIRIŠE RUZMARIN,
    ZATO NIKADA BELU BOJU NE NOSIM
    I NIKOME VIŠE I NE KUMUJEM
    I UMIREM SAMO DA ZA TOBOM NE TUGUJEM...


    Dean Dvornik - Samo za nju:

    Večeras stihovi teku, kao kiša padaju,
    večeras stihovi peku, kroz tamu donose nju...
    u kratkom uzdahu snova opet ću je ljubiti,
    sa prvim drhtajem zore opet je izgubiti...


    Samo za nju, samo za nju,
    za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
    Samo za nju, samo za nju,
    i pred gospoda stao, samo ona da je tu,
    da je tu, da je tu...

    Tamo gdje nebo dira usnulo more prstima,
    gdje vječno glazba svira, po nju ću krenut` ja...


    Samo za nju, samo za nju,
    za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
    samo za nju, samo za nju...

    Samo za nju, samo za nju,
    za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
    samo za nju, samo za nju,
    i pred gospoda stao, samo ona da je tu...


    TONY CETINSKI: 23.prosinac

    Sad jos osjećam miris tvog tijela,
    u našem krevetu leži po svud
    i neispijena šalica kave
    stalno podsjeća nemam kud.

    Nova zora polako sad sviće,
    ali tebi to svejedno je
    i nema veze sto pjevaju ptice
    jer to gore sad ne čuje se.

    Samo ostaje nada da vrijeme
    sad liječi sve rane i da Bog
    će mi dati sad snage preživjet te dane.

    Ne znam što sad da radim sa
    sobom, nosim neizbrisivi trag,
    nikad više tvoj šapat na uhu,
    otvaram prozor zagušljiv je zrak.

    Brzo oblačim kaput na sebe,
    žurno izlazim na ulicu,
    baš je dobro što kiša rominja,
    to nisu suze na mom licu.