Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
21.07.2008., ponedjeljak
Dorian(n)ino ogledalo, četvrti nastavak ...
|
Mirrors caught my reflection. Ogledalo je odražavalo moj odraz I wore something or other in such-and-such a color. Nosila sam ovo ili ono u takvoj i takvoj boji Somebody must have seen me. Netko me je morao vidjeti. Wislawa Symborska Uspaničena lovačka svita pronašla je Njegovo Kraljevsko Veličanstvo tek nakon tjedan dana potrage. Sjedio je na obali malog jezera na šumskom proplanku i zurio u vodu. Posjedoše ga na njegova vranca koji ih je, poput psa tragača, naveo na Kraljev trag. Kralj nije progovorio ni riječi tijekom tri dana puta do kraljevskoga dvorca. Zabrinutoj je Kraljici, koja ga je čekala na pragu, rekao da ga ne pita ništa. No, Kraljevska se supruga u sebi pitala gdje je i s kime njezin kraljevski suprug proveo taj tjedan. Pitala se, u sebi, još ljubomornije i zabrinutije, kad joj je Kralj rekao kako više neće odlaziti u lov. Sumnjala je da je on svoj najnoviji 'ulov' smjestio negdje u blizini, u nekom malom ljetnikovcu skrivenom u šumi. I uplašila ju je pomisao na tu 'košutu' zbog koje je Kralj, strastveni lovac, odustao od lova. No, Kralj se nije micao iz dvorca pa se Kraljičine sumnje ubrzo ugasiše. Obradovala se, shvativši da je njezin kraljevski suprug odustao ne samo od lova na srne i košute, već i od lova na vlastelinske kćeri, sestre, supruge i ljubovce ... No, Kraljičina je radost kratko trajala. Kralj joj više nije prilazio, čak ni onako rijetko i mlako kako je to činio posljednjih godina. Brada mu je naglo posjedila, ramena se neznatno pogurila. Kraljevske odluke prepustio je Kraljici a dane i noći provodio u kraljevskom vrtu, sjedeći pod pergolom po kojoj se penjala bijela ruža, slušajući žubor fontane, gledajući u oblake, ispraćajući suton i dočekujući svitanje i jutarnju zvijezdu. Kamo god pogledao, u plavetnilo neba, u paperjaste oblake, u bistru vodu fonatane, u bijele ružine latice ... svuda bi vidio samo Njezin plavi pogled. ... Oči su joj bile plave, a pogled dubok poput jezera. Kad ga je pogledala, Kralju se učinilo kako će se utopiti u tome pogledu. No, veliki lovče, rekla je, kako se osjećaš sad, kad si ulovljen?  Sleeping Beauty by Milicent Sowerby Jutarnja se zvijezda pojavila na obzoru kad je Doriana ugasila računalo. Popila je prvu kavu, navukla hlače i laganu mušku košulju, tri broja veću. Po kući je uvijek rado nosila hlače i prevelike pamučne muške košulje. Dok se umivala, pogledala je u ogledalo i zaključila kako su njezini kolege bili u pravu, doista je izgledala bolesno, tako blijeda i s crnim podočnjacima. Odlučila je krenuti u jutarnju šetnju, svjež zrak i kretanje zarumenit će joj blijede obraze. U malu je torbicu ubacila mobitel, novčanik, maramice, bočicu vode, pecivo ... Nije joj se dalo ponovo presvlačiti. No, tako je rano, malo je vjerojatno da će ikoga sresti. Na noge je navukla patike i krenula u odjeći u kojoj se zatekla. Malim se uličicama, ne susrevši nikoga uzput, spustila do riječne obale. Sunce, još uvijek nisko, obasjavalo je rijeku koja je tekla, polako, tiho i postojano. Doriana je sjela na stube koje su se spuštale do vode. Izula je patike, zasukala nogavice hlača i potopila stopala u vodu. Iz torbice je izvadila pecivo pa je trgala male komadiće tijesta i bacala ga u vodu. Jato srebrnastih ribica začas je izronilo na površinu i počelo se otimati oko mrvica. Doriana se naglas nasmijala kad ju je jedna od ribica gricnula za nožni prst. Grizu li jutros? Doriana se okrenula i pogledala. Visok i tamnokos, plavook, lica razvučena u vedri osmijeh. Pecački pribor u ruci, hlače od izbledjela denina ... i pamučna košulja, iste boje i uzorka kao i Dorianina. Bojim se da nemam tako dobar mamac kao vi ... rekao je. Smijem li sjesti, tu do vas, na stepenice? Doriana je kimnula glavom, a on se, na pristojnom rastojanju, spustio na stepenicu do nje. Čini se da vi i ja ne dijelimo samo ribički hoby, već se i odijevamo kod istog kreatora ...kazao je smijući se. Sada se i Doriana nasmijala i prihvatila razgovor. Iako je, kad se pojavio, pomislila kako joj je pokvario mirno jutro, sad je uživala u neobaveznom razgovoru koji je tekao lako i spontano, kao da se već dulje vremena poznaju.  dravska obala, photo by rusalka Nasmijala se, a smijeh joj je zvučao poput srebrnog zvončića. Kad ju je upitao gdje stanuje, rukom je pokazala na jezero. Pogledao ju je zapanjen: Zar vodene vile doista postoje? Bila je najmlađa u sestrinstvu od jedanaest vodenih vila koje su to šumsko jezero obitavale dulje nego što vrijeme pamti. Tek je nedavno navršila tristo godina, doba u kojem vodene vile prvi puta izlaze na kopno. Kad je prvi puta, praćena starijim sestricama, jedne ivanjske noći izronila na obalu obasjanu mjesečinom, zaljubila se u taj vanjski svijet. Od tada je izranjala često, iako su je njezine vilinske sestre upozoravale kako to može biti opasno. Sretneš li nekog smrtnika, poigraj se njime, a zatim ga povuci u dubinu, rekle su joj. Smrtnici ljube ljepše od vodenjaka, no nemoj se zaljubiti u smrtnika. Vječno bi čeznula za svojim vodenim svijetom ako bi ostala na obali, čežnja bi te vukla na obalu ako bi se u jezero vratila, ostala bi vječno podijeljena između dva svijeta. Uz to, smrtnici brzo stare i umiru a vodene vile žive vječno ... Upozorile su je da ako se poželi s nekim smrtnikom poigrati, prije toga popije napitak koji je pripremala najstarija od njih. Nipošto nemoj zaboraviti napitak popiti, upozorile su je. Ukoliko to ne uradiš, mogla bi sa smrtnikom zatrudnjeti. Dijete ne bi bilo ni smrtnik ni vila, morala bi ga se odreći ... Doriana je novi odlomak priče završila u suton. Ugasila je računalo i otvorila prozor. Večernjača je blistala na vedrom nebu a pred Dorianinim je očima bljesnuo jedan plavi pogled. Odmahnula je glavom kao da tjera dosadnu muhu, no plavi se pogled nije dao otjerati. Vratila se u sobu i ponovo uključila računalo. Da bi skrenula misli, kliknula je na datoteku Rubaije, odabrala jednu i prevela je. Kakve nosi događaje ova noć – ne pitaj, Za sve ono što dolazi pa će proć – ne pitaj. Ti ovaj čas upotrijebi kao dobru zgodu: Što je prošlo ne spominji, što će doć – ne pitaj! "The Rubaiyat", Omar Khayyam  The waternymph, Herbert James Draper P. S. Riješih već ispričane priče složiti na jednom mjestu. Sjećate li se Succube? Upravo sam je odložila kod Sheherazade. Dodatak: Đuro i Pero pomažu ... Stigao je novi ormar za predsoblje. Pero i Đuro pomažu staviti sve na mjesto. S dva pomoćnika sve ću pospremati 'čas posla' ... hihihih  Pogledajte više kod Pere i Đure |
- 00:01 - Komentari (28) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
