Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
12.07.2008., subota
Tranzit Venere, završetak priče
 Amaury_Duval_La_Naissance_de_Venus znam, čekat ćeš me na obali pogleda uprtog u Sunčev zalazak, čekajući da opet se za Tebe rodim, vječna k'o Venus, blistava kao Hesperus ...  Venus, photo by flickr 10:23 - sredina tranzita, Venera najbliže središtu Sunca Večernjača se upravo pomolila nad rijekom kad je Zvonimir ugledao Danicu kako se spušta s visoke obale prema rječnoj lučici. Oči su joj blistale pod svjetlima fenjera postavljenih duž stubišta, a zlatne kovrče lepršale na povjetarcu. Nosila je samo malu torbicu i bocu vina pod miškom. Čitav brod, a ja poželjela samo ribarski čun ... rekla je razočaranim glasom. Mislio sam da će ti tako biti ugodnije, počeo se opravdavati i shvatio da ga Danica zadirkuje tek kad se zvonko nasmijala. Zvonimir je unajmio brodić s jakim motorom i malom kabinom, nakupovao je probranih slastica, u hladnjak stavio bocu dom perignona, uski ležaj posuo laticama bijelih i crvenih ruža. Nestrpljiv, s priprema je započeo već ujutro iako su se dogovorili sastati u uobičajeno vrijeme, iako ne i na uobičajenom mjestu. Pripreme su bile gotove i prije no što je iskucalo podne, a on je, čekajući prvi suton i Danicu, po ne znam koji puta slagao i premiještao sitnice, odlazio da nabavi još ponešto. Latice ruža sparušile su se pa je kupio novi buket u cvjećarnici, odlučivši da latice po postelji razbaca u zadnji trenutak prije Daničina dolaska, kako bi bile svježe kad ih ona ugleda. ... Brodić je jurio rijekom, prateći crveni trag sunčeva zalaska a Danica je stajala na pramcu uživajući u pogledu i oblaku vodenih kapljica koje su je zasipale. Kad je sunce potpuno zašlo, Zvonimir je ugasio brodski motor i prepustio brodić riječnom toku. Danica je zbacila odjeću i skočila u rijeku. Zvonimir ju je s palube gledao kako pliva, roni, vrti se u vodi poput čigre, a potom pluta na leđima, prepuštajući rijeci da je nosi, valovima da je miluju. I Zvonimir je poželio val biti, pa je skočio u vodu za Danicom. Dok ih je rijeka polako nosila, započeše igru uzajamnog obigravanja i dodirivanja. Prskali su se, gonili jedno drugo u igri lovice, smijali se i zadirkivali. Ponoć je bila prošla kad su se uspeli na palubu. Sjedili su nagi i zagrljeni, pijući vino koje je Danica donijela. Zvonimir je krenuo otvoriti šampanjac, no Danica reče: Popijmo radije ovaj plavac ... Bio je to običan plavac kakvog je mogla kupiti u bilo kojoj trgovini na putu od svoga stana do rječne lučice. A ipak, dok je ga je kušao, Zvonimir je pomislio kako nikad nije pio boljega. Da nisi ti to u bocu običnoga plavca usula nektar? upitao je Danicu u šali. Ovo je kapljica dostojna bogova ... i božica, dodao je, laskajući joj. No, to nije bilo puko laskanje. Na mjesečini, i u njegovu zaljubljenom pogledu, Danica je doista bila lijepa poput božice. A on se osjećao moćan poput nekog boga, dok bi je ljubio. Krevet posut laticama ruža ostao je nedirnut. Pili su i ljubili se, miješajući okus svojih usana s okusom vina. Strast ih je ponijela pa ne stigoše do kreveta. Zvonimir je obljubio Danicu željnije no ikada, ljubio ju je kao da je ljubi posljednji put. Mislio da će umrijeti, penjući se prema vrhuncu, dok mu se Danica strastveno propinjala u krilu. Poslije su ležali na daskama palube, još toplima od sunca, zagrljeni, tijesno priljubljeni jedno uz drugo, a on joj je ljubio usne, oči i ruke. Osluškivali su disanje i otkucaje srca, jedno drugome, gledali Mjesec i rijeku obasjanu mjesečinom, i oboje poželjeli da se taj trenutak produži u vječnost ... Bila si u pravu, lijepo je prepustiti se rijeci da te nosi, osjećajući ovaj trenutak ... tako lijep, tako dragocjen ... šapnuo je Zvonimir ... Da, prošaptala je Danica, rijeka zna kamo teče, iako ne može birati svoj tok ... Zvonimiru se učinilo da čuje tugu u Daničinu glasu pa ju je čvršće stisnuo u naručje. Ona je zaspala, no on se odupirao snu, želeći produžiti taj trenutak. Pomislio je kako će sutra, po prvi puta, s Danicom provesti i dan, a ne samo noć. San ga je prevario u svitanje kad je nad rijekom, brodićem i zagrljenim ljubavnicima sklupčanima na palubi, zasjala jutarnja zvijezda.  Venus tranzit, photo by flickr 13:04 - 3. kontakt, početak izlaska Venere sa sunčevog diska Probudio se praznog naručja. U prvi je trenutak mislio da je to još jedna od onih noćnih mora koje su ga mučile i očajnički poželio da se probudi. No, bio je budan, a njegova se noćna mora ostvarila. Naručje mu je bilo prazno, Danica je nestala. Dozivao ju je, pretražio obalu, ronio pretražujući rječno dno. Te se noći divio Daničinoj plivačkoj vještini pa se tješio pomišlju da se Danica ipak nije utopila već otplivala. Šali li se to ona s njime, zadirkuje li ga ili ga iskušava, kažnjava li ga zbog nečega? Hoće li je zateći u njezinu stanu ... i kako će ona objasniti svoj nestanak .... A možda se ipak utopila, događa se to i najboljim plivačima ... Ne, nije moguće da se utopila ... nije moguće da je nestala ... zateći će je u njezinom stanu kako ga čeka ... i reći joj ... konačno joj reći ... Konačno će oboje reći jedno drugome ... sve ono što je ostalo neizgovoreno ... Ustrašen, zbunjen, očajan, vratio se u lučicu i pojurio prema Daničinu stanu. Približavalo se podne, sunce je peklo i žarilo, no Zvonimir je osjećao kako mu se od straha lede dlanovi. U prvi je mah pomislio da je u panici 'promašio' ulaz ili kat. No, bio je i na pravom ulazu i na pravom katu, ali ipak nije mogao pronaći Daničin stan. Za razliku od bijelih vrata drugih stanova na tome katu, Daničina su vrata bila obojena u plavo, na svim su ostalim vratima bile pločice s imenima stanara, no ne i na Daničinim. Zvonimir je stajao pred dugim nizom bijelih vrata, jednjak mu se grčio, oblijevao ga je hladan znoj ...  sunset, photo by flickr 13:23 - 4. kontakt, kraj izlaska Venere sa sunčevog diska Prošlo je deset godina ... i još deset. ... Mladi je liječnik pogledao u karton a zatim podigao začuđeni pogled prema licu pacijenta koji je došao po rezultate sistematskog pregleda. Oprostite gospodine ... Zvonimir K.? Mora da se radi o nekoj greški ... moram provjeriti vaše godište ... Nevjerojatno, rekao je. Gledajući vas, ne bih vam 'dao' više od pedeset ... No, vi ne samo da izgledate kao 'dobrodržeći' pedesetgodišnjak, vi to fizički i jeste ... bez obzira na vaših kronoloških osamdeset ... Liječnik je zavirio u rezultate prethodnih pregleda i zbunjeno upitao Zvonimira: U posljednjih dvadeset godina niti jedne degenerativne promjene ... otkrijte mi tajnu ... Kako ste zaustavili starenje? ... ... Kao i svake godine, Zvonimir je na godišnjicu Daničina nestanka otišao na obalu rijeke. Svake bi godine tu noć proveo stojeći na rječnoj obali, promatrajući Veneru, kako se preobražava iz Večernje u Jutarnju zvijezdu. Te su večeri nebo prekrivali oblaci, pa se Zvonimir pobojao da će mu skriti pogled. No, u zadnji trenutak oblaci se raziđoše a večernja zvijezda zablista i zatreperi nad rijekom. Tu sam, Voljena, prošapta Zvonimir. Čekam Te. Do sljedećeg tranzita Venere manje je od sto godina. P. S. Priču u cjelini možete pročitati kod Sheherazade Dodatak: Đuro i Pero - vodenjaci ... |
- 00:01 - Komentari (18) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
