Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
I tako je Morpheus postao dobar učenik zloga učitelja.
...
Thanatos je kosac bio ... Oštrom kosom, pogledom svojim smrtonosnim, bez milosti je kosio ljudske živote, k'o vlati trave. No, Thanatos bješe i vješt sijač. Na plodnom je tlu Morpheusova samoljublja i taštine otrovnu sjemenku posijao. Brzo je i prebrzo niklo to zlo sjeme ...
Thanatos je imao i vješta pomoćnika. Uz bok mu Eros sjeđaše. Umjesto da himnu Životu pjeva i ljepoliki se Eros s Thanatosom združio. Premda ljubomoran na Morpheusa, Eros je ipak, bojeći se da Thantosovu naklonost ne izgubi, pristao u toj igri igrati.
Udruženi, Thanatos i Eros, pokazaše Morpheusu kako da iskoristi moć koju već posjeduje, veću mu moć obećavajući.
I krenuše, Thanatosom predvođeni, zle igre igrati u ljudskim snovima, kamo im je Morpheus pristup omogućio.
Lutali su, iz noći u noć, snovima ljudskim, sijući zlo. Thanatos bi nepogrešivo prepoznao snove u kojima će zlo sjeme niknuti na plodnome tlu. Ljubomoru bi raspirio do zločina, antipatiju do mržnje, zavist do pohlepe, sitnu sujetu do taštine, želju do pohote ... a Eros mu je u mješinu puhao.
Rijetko bi, suviše rijetko, naišli na ljudske snove u kojima nije bilo ni trunčice zloće, obično to bijahu dječji snovi ... Tu bi Thanatos prezirno otpuhnuo, rekavši Morpheusu:
Pričekaj koju godinu ... kad ponovo svratimo, neće se od roditelja razlikovati ...
Ljudski je rod uvijek i svuda isti ... slab, pokvarljiv ... i prolazan ...
Ljudi su tek bezvrjedne igračke bogova ...
I ljudi za Morpheusa postadoše bezvrjednim igračkama, pa ih je on u igri lomio i slamao, misleći da je veliki igrač .... ne sluteći da je i sam postao Thanatosovom igračkom.
Neki su na faksu dogovoreni poslovi u zadnji čas otkazani, pa sam prijepodne provela sa Sillvanusom na kavi. Sillvanus živi u manjem mjestu u blizini Osijeka. Upoznali smo se preko foruma Akvarijske ribe i već neko vrijeme razmjenjujemo mailove. Sad smo se po drugi puta sreli uživo.Pošto dijelimo interes za jezerca i njihove biljne i životinjske stanovnike, a i niz drugih interesa - knjige, glazba ...razgovoru nije pomanjkalo tema.
Pod tendom restorana, u blizini spomenika kojeg osječani zovu šetačem, bilo je čak i podnošljivo, povremeno je pirio vjetrić.
Kavu sam popila ja, Sillvanus pije čaj.
Sillvanus mi je donio cijelo bogatstvo vodenog i močvarnog bilja ... i četiri rječne školjke koje u jezercu obavljaju korisnu ulogu filtriranja vode.
Sillvanus je otišao posjetiti još jednog osječkog drugara, a ja sam po žarkom suncu prevrtala po tezgama uličnih prodavača knjiga.
Stara izdanja, antikvarne knjige ...
Sasvim predvidljivo .... nakupovala sam i više no što treba ... sve po cijenama od 5 do 25 kuna ...
Potom sam sjela na ogradu betonske žadinjere, u hlad ... i čekala autobus.
Iako su od centra do moje kuće samo 3 autobusne stanice, nisam se, natovarena paketima i po suncu, usudila krenuti pješke.
Čekala sam prilično dugo, zabavljajući se gledanjem prolaznika koji su se u različitim stadijima razodjevenosti i oznojenosti, s bočicama vode u ruci, usporeno kretali od otočića do otočića hladovine. I ja sam se prepustila ljetnoj opuštenosti pa sam pijuckala janu i zapalila cigaretu ... inače ne pušim na ulici ... hihii
Kad sam se vratila kući, vodene sam biljke posadila, a školjke bućnula u jezerce.
Jedan je žablji par vodio ljubav u najmanjem jezercu ...
Bit će punoglavaca ...
Zlatne su ribice gotovo iskočile iz jezerca kad sam prišla. Toplo je, metabolizam im se ubrzao, pa su neprestano gladne ...
I one se najčešće mrijeste za vrućih dana ...
Sillvanuse, dragi mladi prijatelju, hvala na biljkama i školjkama ... i na ugodnom razgovoru ... Čujemo se ...
Dodatak 2: žablji par, nakon ljubavnog zagrljaja ...
On joj leđa okrenuo, gleda hoće li kakvi leptirići proletjeti ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
