Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Čim je stupila na petu stubu, pred Roseinim se očima započeo redati niz zadivljujućih prizora, nalik slideshowu na ekranu divovskog monitora.
Ravnice i planinski vrhunci, rijeke i jezera, oblaci i zvijezde, iskre i plamenovi ...
Prizori su prikazivali četiri elementa: zemlju, vodu, zrak, vatru.
A tada je iz vode, zemlje plamena ... između zvijezda, izronio veliki blještavi pentagram i zauzeo čitav prizor.
Pentagram, najjednostavniji crtež zvijezde, nacrtan jednim potezom, jednom neprekinutom linijom. Znak povezan s mističnim i magijskim, nazivan i Beskrajnim čvorom, Goblinovim križem, Penthalpom, Blještećom zvijezdom, Utrobom podzemlja...
Pentagram, tri mu kraka simboliziraju tri lika Trojedne božice, djevicu, majku i staricu/smrt, a ostala dva kraka umirućeg i uskrsnulog Boga.
Rosei je laknulo kad je vidjela da pentagram uspravno stoji, jer obrnut, s dva kraka prema gore, pretvarao se u sotonski simbol.
Veliki je pentagram ispunjavao čitav prizor, a tada se kao u filmskoj montaži, krupni plan pretopio u gro plan.
Rose je mogla vidjeti da taj pentagram visi o srebrnom lancu, o vratu prelijepe žene, nalik na božicu.
Žena il' Božica ... bila je odjevena u crnu haljinu ukrašenu crnim perima.
Rose je pomislila kako su ta pera iz krila gavrana il' vrane. Pera su ukrašavala i kacigu koja je ženi glavu štitila, a ispod kacige prosuo se slap duge blještavo crne kose.
Struk joj je opasivao široki kožni pojas, okovan čelikom, a za pojasom su bili zataknuti dugi bodež i oštri nož s drškom raskošno ukrašenim dragim kamenjem.
Žena je uperila svoj pogled u Rose. Šarenica je njezinih očiju bila tako crna da se sa zjenicom stapala. Duboki pogled zagonetne žene ulovio je Rosein sivoplavi pogled i zadržao ga, zarobio.
Rose je, u mislima, začula šapat: Morrigan, Morrigan ....
Sada je znala tko to pred njom stoji.
Morrigan!
Keltska božica. Božica bitki, ratnica, simbol ljubavne strasti i ženske plodnosti.
Matrona, začetnica prastarog kulta ženstva i materinstva. Veliku moć posjeduje, moć stvaranja ali i moć uništenja. Pojavljuje se u liku prelijepe žene ali i u liku vrane.
Stajala je na korak od Rose, visoka poput muškarca, jaka, stamena. Širokih ramena, dugih snažnih nogu, veličanstvena poput Valkire, ženstvena unatoč snazi. Duga joj je crna kosa padala po ramenima i plećima, a moćne se grudi uzdizale pod tkaninom njezine haljine.
Morrigan je u ruci držala okrvavljeni plašt. Ratnik koji bi se njoj zamjerio ili njezinu ljubavnu ponudu odbio, ne bi preživio bitku, jer ona je određivala ratnu sreću i ishod bitaka. Kada bi ona nečiji okrvavljeni plašt prije bitke u rijeci oprala, vlasnik plašta ne bi bitku preživio.
Veličanstvena je Morrigan stajala i u Rose gledala.
A Rose se odjednom osjetila nelagodno pod njezinim pogledom.
Jer, to je bio pogled poput muškoga, pogled koji je ispitivao, dodirivao, svlačio. Rose je osjetila kako joj obrazi sve jače crvene. Morrigan se na to nasmijala glasno, pobjednički.
To je naljutilo Rose. Ona nije trpjela nametljivost. I znala je odbiti nametljivca. Nepromišljeno je, zaboravljajući da se pred njom moćna božica ratnica nalazi, uzvratila pogledom punim odbijanja.
Morrigan se namrštila, iskre su joj sjevnule iz očiju.
Prišla je korak bliže Rosei i pružila prema njoj ruku u kojoj je držala okrvavljeni plašt.
I Rose je, užasnuta, plašt prepoznala. Bio je Morpheusov!
Čime je to Morpheus izazvao gnjev božice? upitala se Rose.
No, odgovor je odmah znala – odbio ju je.
Rose je pružila ruku, i prije no što se Morrigan snašla, plašt je Morpheusov bio u Roseinoj ruci. Rose je oteti plašt stisnula na grudi, spremna da se suprotstavi božici.
No, na Roseino čudo, Morrigan se nije naljutila. Ne, stala se smijati, grohotom.
I smijala se dugo, sve glasnije, gledajući Roseino zapanjeno lice.
A tada je ponovo pružila ruku, uhvatila zlatni Rosein pramen između placa i kažiprsta, a potom kažiprstom prešla preko Roseina čela i konture nosa, da bi bi joj se prst spustio do Roseinih usana i pomilovao ih.
Nagnula se prema Rose ... i Rose je shvatila da je želi poljubiti.
Imala je poriv ustuknuti, jer nije taj poljubac željela, no neki ju je unutarnji impuls naveo da ne ustukne. Bojala da će poljubac biti nametljiv, grub. No, prevarila se.
Morriganine su usne samo ovlaš dodirnule Roseine, blago i nježno.
Tada je Morrigan izvukla oštri nož iz pojasa.
Rose se skamenila od straha.
Morrigan je nož uhvatila za oštricu, a držak pružila Rosei.
Nasmijala se opet, na Rosein pogled pun nedoumice, i konačno progovorila.
Mijenjam plašt za jedan zlatni uvojak ... rekla je.
Rose je nožem, savršeno oštrim, odsjekla jedan uvojak svoje kose i pružila ga Morrigan, zajedno s nožem.
Morrigan je uzela samo uvojak, poljubila ga i strpala u njedra.
Nož zadrži, lijepa sestrice ... rekla je Morrigan Rosei.
Možda će ti zatrebati ... a kad ti bude zatrebao, mene ćeš se sjetiti, meni zahvaliti.
Ljuta sam bila na tog Boga snova koji me zbog tebe odbio, no sad vidim zašto.
Oprostit ću mu, jer i ja te poželjeh, malena ...
Šteta što i ti nisi ... poželjela Božicu.
No, Morrigan hrabrost cijeni ... i nikad ne bi ženu, sestricu svoju, uzela silom ...Iako bi mogla ... a možda i ne bi?
Izrekavši to, nasmijala se glasno još jednom, pa se pretvorila u veliku crnu vranu. Glasno je zagraktala, obletjela oko Rose pet puta ...a zatim nestala u oblacima ...
Rose se ponovo našla na petoj stubi.
Morpheus je stajao kraj nje, plaštom ogrnut.
Rose je pogledom i rukama plašt pretražila. Odahnula je s olakšanjem ... na plaštu nije bilo ni jedne kapljice krvi.
Osjetila je oko struka, pod svojom crnom trenirkom, kožni pojas s metalnim okovima, a na pojasu je u kožnoj navlaci bio nož koji joj je ostavila Morrigan.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta