Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Pričaj mi, Morpheuse, o toj zemlji sjena u koju smo krenuli... rekla je.
I Morpheus je, iako nerado, počeo pripovijedati:
Podzemni svijet, svijet mrtvih, zemlja sjena ...
Had je prema Hadu ime dobio, jer tom zemljom bog Had vlada ...
A Had je sin Krona i Ree ...
Podzemnim svijetom on caruje, na tronu od ebanovine sjedi, s Kerberom do nogu ...
Umjesto skiptra, u jednoj ruci dvozube vile drži, a u drugoj štap kojem ptica vrh krasi. Glavu mu kaciga pokriva i nevidljivim ga čini, kad nevidljiv poželi biti. Nad Hadovom se tronom čempres nadvija, a podnožje trona narcisima je obraslo. U crnoj kočiji Had putuje a kočiju četveropreg vranaca vuče dok im duge grive vijore ...
Svojom je živom maštom Rose stvorila sliku prizora koji joj je Morpheus opisivao. Taj joj se prizor učinio i lijepim i strašnim istodobno. Shvatila je simboliku čempresa, što obvezni je dio grobljanskog pejzaža. I nad grobom Roseinih roditelja nadvijao se vitki čempres, pa je Rose slušala cvrkut vrabaca u njegovim granama kad bi vječno počivalište roditelja obilazila.
Narcisi oko Hadova prijestolja cvjetaju! Rosei je bila razumljiva i simbolika toga cvijeta koji je ime prema Narcisu dobio.
Sad se lijepi Narcis u Leti ogleda, pošto se u zemaljskoj rijeci utopio, u njoj se ogledajući, pomislila je Rose.
Morpheus je nastavio s pričom: Vladara sam podzemnoga svijeta sretao, draga Rose ... kad bi se, u rijetkim prilikama, okupljanju bogova pridružio ...
I mogu ti reći, da to nisu ugodni susreti bili ...
Poprijeko je gledao, mene, boga snova, pri posljednjem susretu, valjda od Thanatosa podgovoren ...pa ne mogu na njegovu susretljivost računati, ako ga susretnemo ...
A Had i Thanatos prijateljuju? upitala je Rose Morpheusa.
Had jedino s Thanatosom prijateljuje jer njih dvojica vlast dijele - Thanatos smrt donosi, a Had umrle prima, nad sjenama duša vlada. odgovorio je Morpheus.
Nakon kraće šutnje, nastavio je: Od Hada zaziru i ljudi i bogovi, zbog naravi mu žestoke i ćudljive. Bogovi se njegova društva klone, a ljudi ga umilostiviti nastoje, crnorune mu ovce žrtvujući.
Zato ćemo, Rose, nastojati susret s Hadom izbjeći ... jer bi nas mogao Thanatosu izručiti ...
A Persefona, njegova družica? upitala je Rose Morpheusa.
Persefona samo pola godine prijestolje sa svojim božanskim suprugom dijeli ... odgovorio je Morpheus.
Had pola godine usamljen podzemljem kraljuje, od proljeća do kasne jeseni, a tad mu se Persefona vraća iz svijeta živih. Jer, tako je Zeus njezinoj materi Demetri obećao, kad ga je moliti došla da joj otetu kćer vrati. Had je Persefonu oteo dok je cvijeće brala na livadama elizejskim. U podzemlje ju je odvukao, zrnima nara nahranio, te se njome oženio.
Zeus nije želio svađu ni s Hadom ni s Demetrom, te je mudro presudio da Perzefona s Hadom zimu u podzemnom svijetu provede, a da se majci s proljeća vrati.
O, da smo barem ranije krenuli, prije no što je Perzefona Hada napustila, prvog dana proljeća. Jer tada bi Had njome bio zaokupljen, pa bismo lakše njegovu pogledu promakli.
Uz to, Perzefona bi tebi, Rose, sigurno bila sklona... ustvrdio je Morpheus.
Jer je poput tebe smrtnicom nekada bila ....
Njezin bi nam zagovor kod Hada dobro došao, a on joj ništa odbiti ne može... Pošto se stalno rastaju i ponovo združuju, Had je Persefone uvijek željan ... i nikad svoju glad za njom ne uspjeva potpuno udovoljiti ...
No, Persefona sada s Demetrom zemaljskim poljima šeće, na njezin zagovor ne možemo računati ...
A Rose se zemaljske Persefone prisjetila. Blogerice Persefone, lakomislene i zaljubljive, koja je na sebe ruku podigla i koju je Rose, ušavši joj u san, s ruba podzemnoga svijeta u život vratila.
Ni to mi neće u prilog ići ... ako se s Vladarem podzemlja sretnem ... pomislila je Rose. Ljut će na mene biti jer sam mu iz ruku istrgla onu koja je već jednim korakom u njegovo carstvo kročila ....
Morpheus je priču o Hadu završio.
Trebalo je dalje krenuti, nastaviti sa spuštanjem, do Styxa sići ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
