Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
A tada su se kolobari na vodi smirili ... površina je vode zaiskrila ... i Rose je mogla vidjeti prizor, jasno i živo.
...
Vidjela je sebe, usnulu.
Ležala je na postelji, naga, u Morpheusovu zagrljaju.
Morpheusov pogled, pun obožavanja, prelijetao je njezinim usnulim licem.
Dok je taj prizor gledala na ekranu jezera iz sna, Rosei je srce zatreptalo a oči se orosile. Vidjela je kako Morpheus, nježno i pažljivo, izvlači svoju mišicu ispod njezine glave, kako joj utiskuje poljubac na usne ... i kako odlazi.
Trenutni se prizor .... pretopio u novi.
Sada je Rose vidjela Morpheusa kako stoji usred tamne spilje, sučeljen sa svojim strašnim stricem, Thanatosom. Thanatos je bijesni pogled upirao u Morpheusovo lice, blijedo no odvažno. Pošto Morpheus nije bio smrtnik, stričev pogled za njega nije bio smrtonosan. No, Thanatos je svojega nećaka gledao tako kao da ga želi usmrtiti, u silnome bijesu.
Scena se događala kao u nijemom filmu, pa je Rose mogla vidjeti samo sliku, dijalog nije mogla čuti. Ipak, shvatila je što se to događa - Morpheus se usudio usprotiviti moćnom Thanatosu. Rose doduše nije razumjela što to Thanatos od Morpheusa zahtijeva, no jasno je prepoznala kako Morpheusove usne govore: Ne!
A tada je Thanatos upro prstom u Morpheusa ... i Morpheus se počeo preobražavati. Lice mu se izdužilo u vučju njušku ... udovi izobličili u vučje šape ... tijelo prekrilo crnim krznom.
U sljedećem je prizoru vuk stajao na planinskom vrhuncu i zavijao na plavi mjesec ...
A u sljedećem ... u tamnoj ulici, u sjeni krošnje trokrake breze, pred Roseinom kućom ... sjedio je crni vuk i čeznutljivim tamnomodrim pogledom zurio u Rosein prozor.
Prizor se zatim zacrnio ... pa krvavo zacrvenio ....
Krv se slijevala niz grlo crnoga vuka, mračilo mu se pred očima ... a zatim je potonuo u tamu.
Rose je unutarnjim okom zurila u Morpheusovu nesvjesticu i osjećala njegov bol ...
Kada se prizor opet osvijetlio, Rose je ugledala vlastito lice, blijedo i obliveno suzama, kako se naginje ... ugledala je vlastite usne kako se otvaraju na poljubac ...
Gledala je samu sebe, Morpheusovim očima.
I bila je tako blijeda, tako uplašena, u njegovu pogledu, no tako lijepa u njegovim očima.
Lice joj je svijetlilo.
On me ljubi .... pomislila je Rose i srce joj je zatreptalo od sreće. On umire ... pomislila je Rose i srce joj je zastalo od užasa.
Osjetila je kako ostaje bez daha ... a tada je, posljednjim dahom, glasno vrisnula.
Rose, Rose ... probudio ju je dragi glas.
Morpheus se nad njom nadvijao, budeći je iz moćne more.
Rose je, ustiju još uvijek otvorenih za poljubac, podigla očne kapke i susrela Morpheusov pogled. Morpheus joj se nasmiješio.
Rose je ponovo je sklopila oči ... i uzvratila mu poljubac.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
