Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Afrodita je poslala svojega sina Erosa (Kupidona) da Psihu zlatnom strelicom pogodi u srce te da se ona zaljubi u najružnijeg čovjeka na svijetu.
No, Erosa je pogodila vlastita strijela - zaljubio se u Psihu, čim ju je ugledao.
Pošto Psiha nije željela poći ni za jednog smrtnog prosca, roditelji su je odveli na planinski vrhunac i tamo ostavili. Njezina ljepota bila je dostojna bogova, a bogovi znaju biti tako ljubomorni, pa su se roditelji bojali božanske osvete.
Zefir, zapadni vjetar, sažalio se na Psihu i odnio je u vilinsku dolinu. Eros joj je tamo svake noći dolazio. Prilazio bi joj noću i u tami s njom ljubav vodio, da ga ona ne bi vidjela. Kad' bi Psiha zapala, Eros bi se iz postelje iskrao i otišao.
Psiha se zaljubila u svog neviđenog posjetitelja. Počelo ju je kopkati - kako on izgleda.
Da tada već trudnoj Psihi ne bi bilo dosadno, Eros je zamolio Zefira da u dolinu donese i njezine dvije sestre.
A one su, ljubomorne zbog sestrine ljepote, Psihu nagovorile da, unatoč zabrani, sazna tko je to ljubi. Ispričale su joj strašan trač - govorkanje da je njezin nevidljivi ljubavnik ustvari velika zmija koja će na kraju i nju i dijete progutati, kad ogladni. Rekle su joj neka svoga ljubavnika, kad usne, osvijetli svjetiljkom, te ako je zaista zmija, da mu nožem glavu odsiječe.
Psiha je poslušala svoje zle sestre.
Jedne je noći, kad je Eros umoran od ljubavi zaspao, Psiha upalila svjetiljku i ugledala ljubljenog... no, kapljica vrelog ulja opekla je Erosa i probudila ga. On je, ljut na Psihu zbog njezine znatiželje - odletjeo.
Nakon Erosova odlaska, Psiha se sa svojim sestrama vratila u roditeljski dom. A sestre, i same željne ljubavi prelijepoga Erosa, noću bi se penjale na planinski vrhunac, nadajući se da će Eros tamo doći, u potrazi za Psihom, te njih, zabunom obljubiti.
Psiha nije mogla živjeti bez Erosa te je krenula u potragu za njim, kako bi ga zamolila za oprost.
Lutajući, naišla je na Demetrin hram. Pošto je hram bio zapušten, Psiha ga je započela čistiti i spremati. Zahvalna Demetra nije joj mogla pomoći, te je Psihu savjetovala da se obrati samoj Afroditi, Erosovoj majci.
Afrodita je Psihi naredila da razdvoji, po vrstama, zrnje koje je bilo pomiješano u velikoj posudi. Zrnja je bilo toliko da Psiha nikada ne bi izvršila zadatak bez mrava koji su se na nju sažalili i došli joj u pomoć. Afrodita je tada Psihu poslala u polje gdje su pasle ovce sa zlatnim runom i zatražila da joj Psiha donese njihove vune. Kada je Psiha i u tome uspjela, Afrodita joj je zapovjedila da joj donese vode iz rijeke Styx, koju su čuvale gigantske zmije. Umjesto Psihe, vodu iz Styxa zagrabio je orao.
Ljubomorna Afrodita morala je priznati da su zadaće izvršene, no Psihi je rekla da je ona, rješavajući te teške zadatke, izgubila nešto od svoje ljepote. Tada se Psiha riješila spustiti u podzemni svijet da od Persefone uzme nešto ljepote koju je ova čuvala u kutiji koju je od Afrodite dobila.
Kako bi stigla u podzemni svijet, Psiha se odlučila baciti s vrha planine u provaliju. No, i planina se na nju sažalila te joj je otvorila put do podzemlja. Stigavši u podzemni svijet, Psiha je otvorila kutiju kako bi iz nje povratila dio izgubljene ljepote. No, ljepote tamno nije bilo. Iz kutije je izišao Beskonačni san ... i Psiha je zaspala.
Eros, koji je u međuvremenu Psihi oprostio njezinu znatiželju, otro je san s Psihina lica i opet ga zatvorio u kutiju.
Obratio se vrhovnom bogu Zeusu, moleći ga za dozvolu da se oženi Psihom.
I Zeus je dao pristanak. A Psihi je dao napiti se ambrozije ... te je tako i ona postala besmrtna.
I tako su ljubavnici, Psiha i Eros, ostali zajedno ... u vječnosti.
Nema toga što smrtnice ne bi bile spremne učiniti, zbog ljubavi!
A Psiha je vjerovala kako je ljepše ljubav pri svjetlu voditi ... i gle što joj se zbilo.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta