Google: rođendan i neke zanimljivosti
četvrtak, 27.09.2007. u 15:56
Iako piše da je Google Inc. osnovan 1998. godine još su 1996 dvojica studoša sa Stanford sveučilišta pokušavala napravit nekakvu tražilicu. Nije mi baš jasno zašto se danas pojavio znakić da slave 9. rođendan kad na Wikipediji o Google-u nisam pronašao nigdje da se spominje današnji datum, no spominje se zato 15. rujna 1997. kada su registrirali domenu Google.com, a tih je dana Google izgledao ovako......(na sličice možete kliknuti) ....a godinu dana kasnije osnovana je i kompanija Google Inc te je naslovnica te 1998. izgledala ipak nešto bolje. (i bila je BETA kao naš Blog) ;)  Sjedište Google Inc. popularno nazvano "Googleplex" nalazi se u kalifornijskom Mountain View-u od kuda se ujedno i šalju brojni "roboti ili botovi" da rovaju po sadržajima naših blogova kako bi oni bili dostupni na tražilici. Slogan te multimiljarderske firme je jednostavan "Don't Be Evil", a danas njihova "naslovnica" izgleda ovako:  Tražilica je danas samo mali dio Google-a. Tu su brojne druge zanimljive aplikacije (Gmail, G Earth....), a sama tražilica je naravno evoluirala od one verzije iz 20 stoljeća. ;) E sad, fore radi, pogledajte neka pitanjca na razgovoru za posao u Google-u, čisto ako se odlučite postati dio Google tima. ;) A Yahoo, a pogotovo Microsoftov LiveSearch teško mogu pobijediti taj Google brand. |
Oda jeseni
ponedjeljak, 24.09.2007. u 16:33
|
Omiljeno mi godišnje doba, nema ni malo premišljanja. Jesen je inspiracija, motivacija. Što bi učitelji u osnovnoj zadavali kao temu zadaćnice da nema te jeseni? Jesen u mojoj ulici, jesen u mom dvorištu, prvi list na mom prozoru... samo su neki od naslova iz tih dana koje sam uspio iskopati. Jesen ne ostavlja ravnodušnim.Tko može ostati ravne duše kad se prošaraju te boje od krošnje do krošnje. Kad dođe onaj trenutak da si na Suncu dovoljno dugo da ti ne postane vruće, kad lagani vjetrić zaljepi za lice neki slučajno otpali list, kad polako, ali sigurno zeleno postaje crvenkasto, pa smeđe, pa na koncu otpadne, a šetnjom kroz šumu i park ne vide se više krošnje i lišće, već plavo nebo. I u kišovitom i tmurnom danu ima ljepote. Ako ju je ipak teže naći, tu je spoznaja da nakon kiše, oluje i vjetra uvijek zasja sunčan dan, i to ljepši od drugih.Tada je nebo plavo, zrak reski, a vidljivost do Tokija. Vjetar nosi jesen. Kada mi i sljedeće godine prvi put izdah iz zraka postane vidljiv i zrak sa sjevera donese miris pečenih kestena sklepat ću joj novu odu. P.S. Od boldane rečenice do kraja je isječak iz "Ode jeseni" koju napisah jednom daaaavno... kad još nije bilo ni I od Interneta, a kamoli B od Bloga ;) |
Špijuniranje iz zraka, odnosno svemira
petak, 21.09.2007. u 11:19
|
Tko još nije čuo za Google Earth i Google maps? Čitao sam da je u novoj verziji GE-a skriven simulator letenja pa sam radoznalosti radi išao to isprobati, i mogu reć za nekog amatera bi dojam bio: nije loše. Ali za čovjeka koji je letio Microsoftovim FSX-om nije bogznašto. FSX- radi se o simulatoru koji u najmanju ruku breathtaking. Kada sam odustao od letenja naišao sam na ovaj prilično nevjerojatan prizor.  Polijetanje sa jednog od većih aerodroma u Europi: Frankfurt na Majni. Ako kliknete na sliku ili ovaj link uvjerit ćete se i sami u ovaj zaniljiv prizor. Ako se još malo zumira na recimo visinu od 200 m iznad tla lijepo se vidi da se radi o 3 Lufthansina Boeinga 747 u nizu. Malo sam tražio po drugim svjetskim aerodromima i ni blizu ovakvog prizora. Zanimljivo je naime, kako je moguće da su avioni tako blizu ako bi po pravilu drugi mogao krenuti sa piste tek kada je prvi već u zraku?! Pista je duga 4 kilometara, a ovako veliki avion se tek nakon negdje 2-2,5 km ubrzavanja digne u zrak. Tako da mi je taj razmak od 500 m između svakog aviona malo zagonetan jer su poletjeli sa iste piste, a visina na kojoj lete je približno ista. Malo su mi preblizu. Teoretski zadnji je mogao poletjeti dok su prethodna dva još bila na pisti, što bi u slučaju da se ovom prvom nešto dogodilo prouzročilo katastrofu. Kad smo već kod katastrofe, kakve su to kamere koje će molim te čitati registarske pločice svih Zagrepčana i pratiti bespravno sagrađene objekte? Al priznajte, dobar je ovaj prizor s avionima.... P.S. Još sam malo proučavao one avione. Čini se sa kao logično rješenje ove pitalice nameće činjenica kako se ne može zanemariti visinska razlika među avionima, jer pri uzlijetanju povećanje visine odnosno vertikalna brzina je mnogo veća od horizontalne brzine kojom se avion udaljuje od piste. Tako da bi u tom slučaju ova horizontalna GE udaljenost između dva aviona bila samo jedna od kateta, a prava udaljenost hipotenuza koja je uvijek najdulja. Al opet su mi nekako blizu. |
Osnovno načelo marketinga po naivnom kupcu
ponedjeljak, 17.09.2007. u 18:08
|
Da ništa ne možete mjenjati, jeli bolje imati: a) sjajan proizvod, ali katastrofalan marketing istog ili b) loš proizvod, ali sjajno napravljen marketing? Kada bi moj izbor bio sveden na ove dvije opcije, uvijek bi se odlučio za ovu prvu. Gledajući kratkoročno, opcija b bi možda bila uspješna, sve dok kupci ne shvate da su kupili mačka u vreći. Nakon toga nema marketniga koji kasnije tog mačka više može prodati. Ali mogu li i hoće li kupci ikada shvatiti? Najveći marketing je sam čovjek. Doista, nema reklama te moći koja bi me natjerala da nešto kupim kao što ima relevantni ljudski izvor kada kaže :"Taj proizvod je stvarno dobar!" Zato je važno apriori stvoriti stvarno dobar proizvod, jer brzina kojom se vijest o dobrom proizvodu širi je brža nego što itko misli. Tu brzinu niti jedan marketinški potez ne može prestići. A vijest o lošem proizvodu širi se još i brže. Jeli to točno li sam poput većine kupaca naivan? Jer svi smo mi kupci ili korisnici nečega. Izgleda li nam mačak u vreći kao dobar proizvod samo zato jer je zapakiran u sjajnom celofanu? Jedni će reći mreža je opterećena u noćnim satima, drugi će reći niste se držali uputa koje pišu na kutiji šampona, treći će reći nesavijesno ste postupali sa proizvodom, a četvrti će vam zamjesiti bubu u kruh te reći da ste sa kriškom krivo rukovali. Osnovno načelo marketinga: prvo stvoriti dobar proizvod. (Ako mislite da sam time otkrio toplu vodu, dat ću vam podosta adresa gdje se još kupaju u mrzloj vodi) I iako će se mnogi kleti da je njima zadovoljstvo korisnika usluge/proizvoda na prvom mjestu, kada jednom potpišete nedajbože neki obvezujući ugovor onda se sve nekako mijenja. I nije uvijek najbolji "kruh" u pekarnama gdje se čeka u redu-to je dobro za zapamtiti. Iako kažu da budale uče na vlastitim, a pametni na tuđim greškama, neke kriške kruha valja ipak sam probati. |
A već sam mislio kako ću ovaj put preskočit Big Brother
petak, 14.09.2007. u 10:25
 Ovogodišnja sezona popularnog showa Big Brother, ako ni po čemu drugome, ostat će zapamćena po tome što se uredništvo odlučilo u kuću po prvi puta pustiti čovjeka homoseksualnih sklonosti. Kako je spomenuti Hrvoje lak na jeziku, za njegovo "izlaženje iz ormara" nije se trabalo čekati niti sekunde, a njegov dečko Gregor je ljut na RTL televiziju koja je emitirala prilog koji imate priliku vidjeti klikom ovdje. Kako rodbina nije bila upoznata sa njegovim seksualnim opredjeljenjem malo su ostali zatečeni kada su ga vidjeli da trčkara sa ženskastim Hrvojem, zbrojli dva i dva i shvatili da im je Gregor gay. On je pak rekao da će vjerojatno napustiti zemlju, jer kako je iz Rijeke misli kako još nije vrijeme da prošeću Korzom držeći se za ruke sa natipsom "volimo se...". Opširnije piše Jutarnji . A kako nebi ispalo da ja gledam Big Brother sestra mi je priznala kak je Hrvoje baš simpa, al se pita što će biti sa njim kada ga netko prepozna na ulici. To ide valjda na dušu organizatora BB-a, koji su znali da će se najviše pisati upravo o tom stanaru pa su ga bez puno razmišljanja pustili u kuću. |
11.rujan.2001.: Bio je običan utorak, baš kao i danas.
utorak, 11.09.2007. u 11:18
 Manhattan izgubio poznatu vizuruPrije točno godinu dana, riječima "Danas je peta godišnjica napada na Ameriku. Od te 2001. svaki sljedeći 11. rujan neće biti kao onaj prethodni."- započeo sam post 11.rujan.2001: Jesmo li prevareni? Taj post, više kao članak, je moj daleko najčitaniji post na blogu. Bio je u nekim novinama, bio je forwarduša koja je kružila mailom i svakodnevno ga bar netko pročita. Ako još držite da je sve "čisto" što se tiče tih napada, promislite još jednom. Jeli moguće da zemlja poput Amerike, koja ima oši i uši diljem Svijeta jednostavno nije imala nikakve znakove upozorenja da bi se tako nešto moglo dogoditi. FBI, CIA; jesu se oglušili, jesu ih podcjenili, jesu li ignorirali znakove (jer tako nešto strašno planira se godinama)? Sva ta i druga pitanja obrađena u mom prošlogodišnjem postu i dalje su otvorena i danas šest godina nakon što je Manhattan izgubio onu vizuru koju sam još kao klinac pamtio iz filmova. Hrpa nebodera i dva koja su bar tri puta veća od ostalih. Ta slika je sada dio povijesti, a nakon 11. rujna 2001. najbezbolnija promjena koja se dogodila je obavezno skidanje obuće i remenja na američkim aerodromima. Sve ostalo je po principu ko tebe kamenom ti njega kamenom duplo većim, a cijena toga su ljudski životi. Broj poginulih u Iraku je primjerice odavno premašio brojku poginulih u napadima 11. rujna.  Bio je utorak, baš kao i danasSjećam se kao da je bilo jučer. 11. rujna bio je obični utorak, slučanosti li, baš kao i danas. Za mene ipak i ne tako obični, jer sam imao pismeni ispit i spremao usmeni iz predmeta čije bi mi polaganje omogućilo upis 2. godine. Nakon što sam oko 15 h čuo vijest na radiju, stao sam na papučicu gasa malo jače i brže bolje pohitao doma. Od kad sam došao doma pred TV, gledao sam te strašne slike sve do 1 iako sam rano tog istog jutra imao spomenuti ispit. Ispit je prošao OK, a u indeksu imam ocjenu dobar sa potpisom 11. rujna 2001. Teško pamtim naslove i radnje filmova netom odgledanih, da me netko pita što sam radio prije tjedan dana u ovo vrijeme- nema šanse da se sjetim, ali tog utorka sjećam se sa perfekcijom. Od rasporeda pokućstva u dnevnoj sobi kojeg svako malo mijenjam pa sve do radio stanice na kojoj sam prvi put čuo ovu vijest. Skoro 6 godina nakon stojim na licu mjesta I onda, skoro pa 6 godina nakon, stojim ja kraj "St. Paul's" kapelice (prva slika) koja je nekim čudom ostala čitava tik do ruševina WTC-a. Kraj kapelice nalazi se omaleno groblje. Pokušao sam iz memorije dozvati slike 11. rujna koje su se vrtile na CNNu i FOXu, ali nije išlo tako lako. Tone prašine, zvukovi zapomaganja ranjenih ljudi, sirene hitne pomoći... svega toga nije bilo da mi pomogne u rekonstruiranju toga dana u mojoj glavi. Naprotiv, bila je to jedna prosječna subota u donjem Manhattanu, kada je Wall street offline, kada su ulice relativno mirne, i kada su jedni zvuci kao i prašina oni koji dopiru iz velike WTC rupe, a stvaraju ih bageri i mješalice cementa koje ubrzano rade kako bi već 2011. Manhattan dobio novu vizuru. Nakon par minuta gledanja u galeriju slika koja je izložena posjetiteljima na uvid, shvatio sam da nikada u životu nisam stajao na mjestu gdje je u tako kratkom vremenu život izgubilo toliko (gotovo 2900) ljudi. Ono groblje kod kapelice uvećano za par stotina puta. Sjećam se nezaboravne slike sa TV-a kako je jedan čovjek bježeći od požara skočio sa 80 i nekojeg kata. Mislim si, pa to je bilo negdje ovdje. Na sekundu u glavi mi zaživile one slike od utorka prije 6 godina. Ova kugla ili globus WTC globe je prije 11. rujna 2001. bila izložena na tadašnjem trgu između dva tornja, a danas kao jedina "preživjela" stoji kao spomenik u jednom od brojnih njujorških parkova i kraj nje gori vječni plamen. Opširniji tekst o 9/11 (sa zagonetnim udarom Leta 77 u Pentagon) napisan prije godinu dana pročitajte ovdje. |
Mesić kao profesor netaktičnosti
utorak, 04.09.2007. u 14:49
Nakon što sam čuo par tuceta Bushevih "izjava desetljeća", katkad odmjerenih katkad ne, konstatiram ipak da je Mesić, iako sve svoje govore čita sa papirića, profesor netaktičnosti. Radi se o onome što je jučer rekao na komemoraciji za poginule vatrogasce.  Izuzmemo li njegovu notornu glupost da je na vatrogascima odluka koji požar gasiti a koji ne, ostaje njegova totalno neprimjerena i neodmejrena rečenica upućena roditeljima poginulih gasitelja. Kaže :Dok su mnogi ljudi poginuli u Domovinskom ratu braneći i boreći se za Hrvatsku, ovi su mladi ljudi poginuli zbog ničega u jednoj avanturi.. Da me neki picajzle nebi uzeli za zlo ili rekli da vadim riječi iz konteksta evo što je Mesić rekao u orignalu. [preneseno iz VL-a] : "U ratu je gubitak ljudskih života imao cijenu očuvanja slobode i života drugih, no ovoga puta životi su izgubljeni u bespotrebnoj avanturi, jer ništa nije vrjednije od ljudskog života, ni najvrjednija materijalna dobra, a kamoli trava ili koja god kuća. Samo je drugi ljudski život vrijedan života." I sad zamislite kako je roditeljima tih mladaca to bilo čuti. Da im je sin pa i unuk nepotrebno izgubio život. Možda je to tako i možda je to i istina, ali istina katkad boli i djeluje kao žlica soli na svježu ranu te i dalje stojim da je ovo neprimjerena rečenica za jednu ovakvu komemoraciju. Jer ne samo da je dodao tu žlicu na ranu već je i podcijenio i na neki način narugao se poslu vatrogasaca, misleći pritom da je lagan i trivijalan posao za ugasiti kad tamo gori neka travica. A oni su poginuli koliko god tragično, ipak hrabro radeći svoj posao. Možemo mi raspravljati o tome još danima, ali posao vatrogasaca je gasiti požar, bio on šumski, bio on samo niskog raslinja ili bio on bukteći plamen u nekom stanu na Cvjetnom trgu. A ovo ostaje tragedija koju je prouzročio jedan obični opušak cigarete i jako jugo... |
Natpis glasi BUD(em)ALA
ponedjeljak, 03.09.2007. u 16:11
|
Ne sjećam se kada sam zadnji put vidio dobru reklamu. Dobru po mene u smislu da se nasmijem i dobru po onoga tko ju je naručio u smislu da nakon što je odlgedam poželim imati to nešto u svom vlasništvu. Primjerice, od više sam ljudi čuo da je ova nova reklama Ožujskog piva [gdje lik sa ženskim gaćama popularnim padobrankama ostaje zavezan lisičinama u krevetu] čisti plagijat, a original pripada jednom njemačkom pivu. Isto sam čuo za sam koncept tih muških zakona koji je također već netko obradio. Pošto nemam neke video argumente neću ulazit dublje. Ak netko ima nek se slobodno javi. Bila reklama plagijat ili ne, urnebesno smješna ili prosto žalosna, ne znači da je dobra. Jer cilj reklame nije nasmijati ili rasplakati ljude, već prodati proizvod! Primjerice, kako ocjenjujete ovu reklamu? Ako se još dvojite kliknuti možda da kažem kako se radi o velikom come backu Vlatke Pokos. Prvo joj smeta kaj je tak popularna, potom okrivljuje novinare kak je kao lešinari prate u spavaću sobu i mješeju se u njen privatni život, a potom snimi ovu nadasve blesavu reklamu kojom demantira sve prije izrečeno. Jer kako inače protumačiti stihove: "Kad ostaneš bez keša i kompletnog veša, ne plači Vlatkice jer tu su RBA kartice..." Nekim ljudima treba zabraniti posao u marketingu iako sam siguran da je veliki postotak onih baba koje će zapamtiti rimu "Vlatkice i RBA kartice", a to je i ono što je naručitelj reklame želio od početka. Ja se pak pokušavam sjetiti koja je reklama zapravo uspjela djelovati na mene tako da kupim neki proizvod. I ne mogu se sjetiti, jer one djeluju na nekom podsvjesnom nivou. Kad uđeš u trgovinu vidiš proizvod. Nemaš pojma jel vrijedi, nemaš pojma kaj je to uopće, al znaš da si ga vidio tamo negdje u rukama neke nasmiješene brinete. I odlučiš se kupiti baš taj šampon za kosu, al ne onaj "no name" do njega koji je vjerojatno bolji za moje lasi. A ja nemam zgodnu brinetu da drži natpis, al otkad se na naslovnici Bloga prikazuju i naslovi najnovijih postova meni je broj učitavanja bloga znatno skočio. A i Google robot bolje radi svoj posao. Samo treba smisliti pravi naslov i ciljano tržište. Koji da naslov stavim da mi ga više ljudi klikne? Hm, hm... P.S. Glede marketinga, danas sam na ulici uočio natpis na ženskoj majici. Ne, nije iz domene I' m preety you are not ili "These are real...Što buljiš...ili slične gluposti... Natipis glasi BUD(em)ALA. |