Izreklamirani Avenue Mall
četvrtak, 30.08.2007. u 12:05
|
Jučer sam se opet u kasne sate, suh ali ipak pokisao, vraćao sa Maksimira. U jednom trenutku sam se zapitao- zašto sam od svih zvanja u životu izabrao baš ono : profesionalni nogometni navijač?! Iako sam marširao za četom ogorčenih navijača bila je nužna trezvenost kako moj povratak kući nebi okončao u jednoj od rupčaga raskopanog Kvatrića. Jutros su me na naslovnicama gotovo svih dnevnih novina i portala čekale samo dvije riječi: Avenue Mall. Pitam se jesu li takvi članci vijest ili plaćeni oglasi. Ako su vijesti onda su novinari pripravnici koji svoju nadobudnu novinarsku karijeru počinju u gradskim rubrikama očito odlučili svoju priču tražiti linijom manjeg otpora. Propaganda tog mall-a počela je još dok je zgrada bila u temeljima, a svoj vrhunac doživjela je prije 10-ak dana kada se dogodio fijasko i kada je (citiram večernji): "nekoliko neinformiranih djevojaka nabrušenih na kupnju poljubilo vrata"... A ako vam ova "vijest" ne zvuči kao sponzorirana onda pročitajte cijeli članak. Na Monitoru ili pak Blogu, uz plaćeni oglas koji "podvale" kao vijest prilijepe atribut sponzorirana vijest. A taj atribut i ima svoju cijenu. Baš sam gledao koliko primjerice košta ako želite svoj oglas priljepiti na naslovnicu Bloga. Eto pa pogledajte. Dakle, Avenue Mall- vijest ili reklama? Čitava se pompa digne kada neka od Televizija onako mudro upakira neku skrivenu reklamu u vijest na Dnevniku, dok je svaka druga novinska vijest sponzorirana. |
Google bi da mu platim gmail prostor ;)
četvrtak, 23.08.2007. u 14:50
|
Ko' da mi gospon Google čita blog i postupa u skladu s napisanim. Ko' da je vidio, gle ovaj bi možda neš i platio pa ajmo mu naplatit. ;) Naime, prije nešto više od par sati testiram ja novi Blog.hr 2.0 postom Besplatni blog i zapravo raspravom kako ništa nije besplatno, a ako je nama i dano besplatno na korištenja da bi bilo u redu da se bar malo strpimo dok se stroj ne "zagrije", a ne preko stotine komentara jaučemo da ne radi ovo, ne radi ono. Uglavnom, taman negdje dok je Nelchee pisala mudar komentar u kojem izmeđuosalog veli: "...kad ti netko da nešto na besplatno korištenje, znači da je to netko drugi platio. server košta. programeri i dizajneri koštaju" u moj je gmail Inbox (privatni, ne ovaj blog) stigao mail koji je rezultirao sljedećom porukom:  Je to je tak kad mi je gmail postao mali hard-disk praktički, a pogotovo kako sam si ove godine priuštio ADSL sa 2 Mbps/384 kbps brzinama sasvim mi je normalno bilo uploadati neki filmić od 8 MB, što bi za vremena kada sam čekao minutu i pol na studentskom Carnet dial-upu da mi se očita T-Portal bilo nezamislivo. Vremena se mijenjaju. Uglavnom, google traži zelembače za dodatni prostor na gmailu, pa me prosto zanima koliko ljudi bi bilo spremno tako nešto uplatiti pogotovo ako se uzme u obzir da je konkurentski i još uvijek popularniji(?!?) Yahoo mail ponudio web-mail košaricu sa beskonačno ili da budem matematički precizniji neograničeno prosora za pohranu. A google je svoje cijene zamislio ovako:  Ja bome nebum platio iako je 20 dolara "popularna" cijena, nit bum se selio na Yahoo. Preostaje mi samo najtrivijalnija opcija: brisanje starih mailova sa velikim attachmentima...A tih vjerujte ne nedostaje... P.S. A kad sam se danas već dotakao te riječi besplatno evo što sam "on topic" pročitao za monitoru: Besplatan fakultet za one sa IQ-em većim od 130. Hm. |
Besplatni blog
|
Najbolji mi je ovaj naš mentalitet. Sve hoće besplatno, a onda još prigovaraju kad ne ide sve po špagi. Ko' da su platili masnu lovu i sad izigravaju nekog nezadovoljnog klijenta. Novi Blog.hr pogađate. Iako mi desni stupac izgleda ko' mješana salata, a niti jedan link u njoj ustvari više ne radi, nije mi bed jer sve je to ipak zabava, a i nije nepopravljivo. Da za tu uslugu plaćam pa i neku sitnu lovu već bi to bila druga priča. Općenito, svojevremeno je na faksu bilo neko istraživanje, više kao upitnik među studentima i glasio je: Kada bi na webu naletjeli na neku zaista korisnu i po vašem ukusu genijalnu stranicu i onda skužili da želite li otkriti sve njene "čari" (ne mislim tu na neku porno produkciju) i da morate uplatiti neku siću npr. 3 $ mjesečno biste li to učinili? Rezultat je bio nekih 50-50, ali siguran sam da bi mali dio polovice koja je rekla DA promjenilo mišljenje kada bi se zaista i našlo u u toj situaciji. Isprva sam mislio da je to zato jer se ljudi u nas još "boje" Interneta kao sredstva neke novčane transakcije, ali kako vrijeme prolazi čini se da je razlog tome naš mentalitet (ili ko zna što) koji bi jednostavno htio da je sve besplatno. Besplatno i bez greške 24/7. Inače, vizualno mi je naslovnica novog Blog.hr-a ostala gotovo identična prethodnoj verziji. Sadržajna promjena (i to je ono što mi se sviđa) je izlistavanje naslova objavljenih postova, a ne samo nick-ova pojedinih blogera na listama. Podaci tipa koliko blogera trenutno piše post ili komentar ne čine mi se pretjerano zanimljivim, a još manje surove brojke koliko je bilo istih u zadna 24 sata. Al dobro, to stoji iz nekih drugih razloga, jasno mi je. Nova stranica s komentarima izgleda bolje. Google friendly permalinkovi-jupi, sad ću lakše pratiti koji postovi su mi čitanji od drugih, a koji google-ov robot možda dovuće dva -tri čitatelja više. Kad se isprave bugovi biće solidna ocjena. Uglavnom, za cijenu od nula kuna solidan alat. |
Analiza dva likovna uratka
ponedjeljak, 20.08.2007. u 11:52
Pošto je svaki treći mail u mom Inboxu forwarduša, a svaka treća forwarduša preživi moje brisanje prije negoli ju uopće otvorim, evo dužno poštovanje jednoj od njih. U vrijeme kada se razmazana plava farba po uokvirenom platnu ili zidu naziva umjetnošću i ja ću se drznuti nabacit kritiku ovih dole umjetnina:    Vozimo se ko blesavi, a nigdje nafte...Prema prvoj legendi našim ulaskom u EU ova bi zastava mogla biti more sinje, a onda bi konačno neš' od tog mora pripalo i Slovencima, jer u EU bojim se vlada pravilo "He, he...Što bi vaše sad je i naše". A što se ove druge zastavice tiče stvari stoje ovako. Crvena bi bili oni Ameri koji će kad na TVu čuju Busha da rezolutno veli " Sve je to dio antiterorističkog plana i vaša djeca ginu za opravdan cilj" ustvrditi "Bush je OK. Rat je OK" sa malim dodatkom :Al sve dok je to daaaaleko od naše domaje i dok u njemu nije neki moj sin ili unuk. No kako zastava i legenda zorno ilustriraju ima i onih drugih. Kontraša rata u Iraku te onih koji ne znaju gdje bi uopće došo' taj nesretni Irak. Suma sumarum, vodi se rat, ima onih ZA i PROTIV, al zašto i gdje se vodi- manje bitno! Ne kužim koji je gušt tim kritičarima umjetničkih djela. Da mi postave Mona Lisu il nekog drugog Da Vincija, Moneta il koga već, ja nebi mogo izustit dvije smislene, a oni bi buljili u te slike analizirajući i diveći se satima. Al' napredujem i ja. Na malom se uzorku od ova dva uratka da zaključiti da su one zastave sa zvjezdicama, bile one crvene, žute ili bijele jednostavno veliki promašaj. Nose same probleme. Pogledajte cijeli slide-show i bute vidli. Od prikazanih zastava, jedino Kolumbija nema zvijezdicu, a nema ni neki problem naspram drugih. Sjetite se samo naše zastave prije više od 16 godina. Propadoše. A ove... hm time will tell. |
Preživiti samoubojstvo
petak, 17.08.2007. u 10:49
 Hrvatsku javnost (a i šire) jutros je šokirala vijest: "Iz inata više neću snimiti novi album "...I sve bi bilo puno podnošljivije da se ne radi o Miši Kovaču, čovjeku koji je poznat po glasu koliko i stasu. Mišo se zaprijetio da mu ne pada na pamet snimati novi album sve dok se ne poslože stvari na hrvatskoj glazbenoj sceni. Svoju odluku nadalje argumentira izjavom "Snimati ploču u ovim poremećenim vremenima može ili netko poremećen ili netko jako ambiciozan i željan slave. A ja nisam od takvih." Ako vam je u ove ljetne dane toliko dosadno da je skok s mosta (da biste našli zanimaciju isplivavajući na obalu) jedina preostala opcija onda preporučam da za zanimaciju pročitate cijeli intervju sa Mišom u kojem izmeđuostaog možete saznati sočne detalje kao na primjer idealnu temperaturu vode ispod koje Miši ne pada na pamet da namoči noge u moru.Ja sam pak jedan od onih malobrojnih duhovno osiromašenih Hrvata koji ne znaju otfućkati niti jednu Mišinu pjesmu i stoga bi razglabanje o njegovom glazbenom opusu i pjevačkom talentu vjerojatno otišlo u nepoznatom smjeru. Jedino po čem ja pamtim Mišu je... aha onaj tip koji se je pokušao ubiti pucnjem u srce i.... promašio. Znam da je čovjek proživio težak život, izgubio voljenog sina, ali i dalje mislim da su samoubojice kukavice, jer od problema jednostavno bježe. Jest, ima problema većih i manjih, a isto tako ima bježanja većih i manjih. Zato nema debilnije izjave od one da treba imati hrabrosti za okrenuti okidač prema sebi. Naprotiv, svaka kukavica je to u stanju. Isto ko' onaj Kinez koji se ubio jer je saznao da su Barbike otrovne za djecu. Od miljunskih tužbi čovjek je elegantno pobjegao. Al Mišo je specifična priča. Zamislite kako je to preživiti samoubojstvo i živjeti dalje sa spoznajom da ste cijelo ovo vrijeme trebali biti mrtvi da je sve bilo kako ste zamislili. Da ste bili malo precizniji ili još više odlučniji. |
Kritika
ponedjeljak, 13.08.2007. u 22:42
|
Prije nekog vremena... Kritika:previše razmišljaš o onome što su drugi mislili, misle ili će misliti [o tebi]... ...zabušila se u moj tvrdoglavi vatrozid. Godinama poslije, opet mi odzvanja negdje u periferijama mozga. Ništa. I izgleda da sve vodi ka zaključku da je od svih kritika najvažnija i jedina relevantna ona usmjerena prema samome sebi. Samokritika. Sve što naiđe kao dobra ili loša kritika, bilo od relevantne osobe ili ne, uzima se u obzir, ali sa dozom rezerve. Ova gornja je najbolja kritika dosad meni adresirana. Jer trošeći vrijeme na razmišljanje o tome što drugi razmišljaju ne samo da gubim dragocijene sate života, već padam pod utjecaj te nesvijesno počinjem živjeti nečiji tuđi život, a ne više svoj. Tuđi život, baziran na nečijim tuđim razmišljanjima. I zato je uvijek potrebna ta zlatna rezerva. Poslušati kritiku, ali uvijek ju staviti na vagu. Poslušati mišljenje, ali uvijek ga odvagati. Samokritika je najbolja vaga. A kritika od osobe koja prvo zna dobro kritizirati lik u ogledalu u pravilu je neprocjenjiva. I što više bježim od mladosti vidim onako sa distance da je malo takvih ljudi. Al ono što mi nije jasno, kako mi se samo nakon tih dugih godina javljaju te crtice koje je mozak onako samo usputno registrirao negdje u gluho doba noći kad uho nije ni slušalo?! I zato kad vam netko uputi kritiku da vam sve ulazi kroz jedno uho nutra i izlazi kroz drugo van, nemojte se previše obazirati jer dobro je znano da uho samo sluša, a mozak je taj koji čuje. A uši su tu kao ukras rekli bi. Sučelje, interface...-kako hoćete. Sav software je u glavi. I to je ono bitno. Na putu od uha do uha možda se nešto korisno i uplelo u tu neuronsku mrežu. Odvažite to... |
Koji papak
petak, 10.08.2007. u 17:02
|
Što bi napravili kad bi u trgovini kupili proizvod koji košta 99 dolara/kuna (svejedno) i platili ga novčanicom od 100. Bi li tražili ostatak? ... Zamislile situaciju da prodavačica u blagajni nema dolar/kunu i mora otići u drugu trgovinu kako bi razmijenila novce. A na blagajni je nekoliko već nervoznih kupaca koji čekaju u redu. ... Ako vam ovi re(t)ci zvuče poznato ili ste bili u Lisinskom na predavanju Jacka Welch-a ili ste čitali kolumnu Slavena Bilića. Od dobrog igrača te još boljeg izbornika Slaven je pokazao da mu i pero nije strano. Većinu stvari u tekstu pogodio ja onako u sridu. Preporučam pročitati. Ponekad se osjećam da kao papak, lihvar ili pak neki škrtac čekam na blagajni svoje lipice jer je nešto odlučilo koštati baš 99,49 kn. Štoviše, gledam kako žena očitava bar kod omiljenog mi proizvoda. 11,99 kaže mali zeleni ekrančić na blagajni, a 12 kuna kaže mala zelena prodavačica. Kome vjerovati? Jednom ću tražiti svoju lipu, jednom će iza mene biti 100 nervoznih ljudi i jednom ću za nekog od njih biti papak. Nakon godina ostavljanja kusura silnim babicama, teško je bilo shvatiti američku prodavačicu koja nije htjela u blagajni ostaviti nekih 15-ak centi. Zašto? Jer to bijaše mojih 15-ak centi. [A 15ak centi je skoro pa kuna] Mrko me pogledala kada sam treći put u maniri Fani Čapalije rekao "It's OK"... Nije bilo OK. Sve dok mi nije uvalila In God we trust novčić, nije puštala mušterije dalje... A ovdje kad ostavim koju lipicu (nedajbože kunicu) tek tolko da mi ne padaju hlače kad teturam gradom, ne dobim ni mali sramežljivi hvala. Možda je pravo vrijeme da (p)ostanem papak. |
Miris koji ubija (pardon-neutralizira) sve
srijeda, 08.08.2007. u 19:53
|
Zbrajao sam nekoć pluseve i minusove života u stanu naspram onog u kući, s obzirom da sam okusio oba. Izmeđuostalog, u stanu je to ovako: kada susjedi kuhaju i vi ste skoro pa siti. I iako niste neka kuharica, ili ste u mom slučaju jednostavno muško, nije niti bitno jer stoji: ako dovoljno dugo prolazite hodnikom ili ljeti imate otvorene prozore, naučit ćete razlikovat sve od ranojutarnjeg prepečenca sa kajganom do filane papirke sa pire-krumpirom uvečer. Naučit ćete i locirati izvor mirisa. Jeli to susjed ispod li iznad?! Ako pak kao ja živite na vrhu zgrade eliminirat ćete one iznad i s vremenom spoznati prehrambene navike i ukuse vaših susjeda ispod. Miris New Yorka, kako ga ja definiram: hot-dog u pecivu, pomfrit, malo senfa, kečapa i preprženi ražnjić ušao mi je kroz prozor i neutralizirao inače intenzivan palačinka miris, taman kad su se iste (namazane Nutellom) počele preokretati u želucu. Miris intenzivan koliko i grad. A koliko je intenizvan miris Zagreba? U NY-u mirisi dolaze vama, u ZG-u vi morate ići ka njima. I koliko god mi se čini da pečenjari (bilo kestena bilo kuruze) izlaze na ulice Zagreba svake godine sve ranije, jedan je miris u Zagrebu konstantan bez obzira na godišnje doba. Miris svježe isprženog duhana. Zapravo, smrad cigarete. Kada odem negdje van, nedajbože u neki zatvoreni prostor, sljedećeg jutra sva moja odjeća do donjeg rublja djeluje itekako napušeno, a kako ja istu stavim na stolac napušen je i on, pa cijela soba i stan. I da, kada živite na vrhu neke zgrade, uz specifičan dan bez vjetra, a takvih je ovdje u ljeti mnogo, točno znate kada vam koji susjed zapali cigaretu. I koliko god bio intenzivan miris New Yorka, palačinaka ili čarapa u dnevnom boravku, nevjerojatno je koliko ga može neutralizirati jedna zapaljena cigareta tamo u prizemlju. Kategorija: zdravlje, gastronomija... ;) Moji prvijenci. |