Podno slapova Niagare
Amerika u malom(3.dio)
Podno slapova Niagare
srijeda, 10.08.2005. u 15:55
Woooooooow- najvjerojatnije ćete to reći kada prvi puta ugledate najpoznatije svjetske slapove. Niagara, rijeka koja teče iz jezera Erie u drugo veliko jezero Ontario, svoju popularnost duguje velikom kanjonu kroz koji djelom protječe, bez kojeg bi bila rijeka kao i svaka druga. No upravo na mjestu gdje rijeka nailazi na 50-ak metara duboki kanjon priroda je odlučila pokazati čovjeku još jednu u nizu svojih ljepota- slapove rijeke Niagare. Krenimo redom. Još mjesecima prije puta, kad sam bio u Hrvatskoj, veselio sam se posjeti slapovima, pregledavao desetke fotografija i pročitao isto toliko priča, i kada se taj dan sve više približavao postajao sam sve zahtjevniji- utoliko da sam htio da na dan kada idemo tamo bude lijepo vrijeme, jer znao sam da mi kiša može pokvariti doživljaj. Iako je prvotno izlet bio planiran za Subotu 23. travnja, ostajem vječno zahvalan Weather Channelu i njihovom 24-satnom programu na TV-u, koji su (kasnije se pokazalo sa velikom preciznošću) najavili loše vrijeme baš za taj vikend i odlazak smo pomaknuli na dva dana ranije, dakle 21. travnja. Za taj su dan najavili "Partly cloudly", što nije daleko od lijepog, sunčanog dana. I tako krenuli smo autocestom, koja u smjeru sjevero-istok gotovo cijelim putem ide uz jezero Erie, dan je bio bez oblačka na nebu, a pred nama otprilike 3 i pol sata ugodne vožnje, gjde je max dozvoljena brzina bila 75 mph(*1,6=120 km/h). Cijena litre benzina je jedva nešto veća od 2 kn/L, no Ameri se jako puno voze pa nije ni čudo da je promet na autocesti bio dosta gust, gdje su dominirali kamioni, koji su (čast iznimkama) vozili prebrzo i prebahato (ko pravi kamiondžije), iako je za njih očito s razlogom propisana max brzina vožnje 65 mph, dakle sporije nego za automobile. Zbog toga smo nerijetko vidjeli kako policijske patrole zaustavljaju upravo kamione koji luduju cestom. Policijske patrole se donekle slične našim famoznim "presretačima" na autocestama, sa bitnom razlikom da nisu maskirani u civilna vozila, već su sva okićena poput Božičnog drvca, a vrebaju iz prikrajka i kada snime "žrtvu" zajure sa za njim i kada ga ulove stanu iza vozila i upale sva svjetla i sirene, i dalje slijedi ona scena iz filmova "Licence and registration please". Još jedna zanimljivost na autocesti su tzv. "Rumble stripes", neka vrsta rupičastih pruga na cesti, koje kada prijeđete preko njih stvaraju dosta glasan zvuk, a namjena im je da vas recimo upozore na radove na cesti, a postavljeni su i sa strane da probude zaspale vozače. I tako nakon 3 i pol sata vožnje stigli smo na parkiralište "Niagara falls State parka" i još nas je stotinjak metara djelilo od dugo očekivanog pogleda na slapove. I onda kako rekoh, woooow, pogled na Američki slap, koji uz Kanadski (Horseshoe fall, ili potkova) čine dva ne toliko visoka koliko široka svjetska slapa. Pogled mi se nije mogao odvojiti od silne količine i snage vode, a svemu dodatan doživljaj pružio je i veliki huk koji su stvarali sami slapovi. Postoje mjesta na kojima doslovce možete pružiti ruku i dotaknuti slap, a sve to (svugdje piše) činite na vlastitu odgovornost. No prvo na što pomislim kad mi danas netko spomene slapove Niagare je vožnja brodićem ispod slapa. "Maid of the mist" brodić je koji vas vozi ne samo ispod slapa nego doslovce u slap, a cijena vožnje od 11,50 $ je mizerna cijena za osjećaj koji ne zaboravljate i koji prepričavate još dugo. Dolje su bili gotovo nemogući uvjeti za fotografiranje, slapovi su blještali i reflektirali sunčeve zrake, sitne kapljice su me tuširale, a huk slapa je bio zaglušujuće jak, no opet upotpunjavao je ono što danas zovem nezaboravnom uspomenom. Saznali smo da je taj četvrtak brodić prvi dan (nešto ranije nego uobičajeno) pušten u funkciju, jer je vrijeme taj tjedan bilo toplo i sunčano. Eto koliko samo sreće sam imao. Jedan savjet je da ako idete u posjet slapovima idite u kasno proljeće, ljeto ili pak ranu jesen jer tada brodić sigurno vozi, a doći tamo i ne provozat se brodićem, hmmmm ne znam što da kažem, propusti li bi više nego što mislite. Bili smo još na Old Fort Niagara, tvrđavi iz kolonijalnih doba, koja se nalazi na obali jezera Ontario, točnije na samom ušću rijeke Niagare u njega. Bio je vedar dan, a na drugom kraju obale jezera vidio se kanadski grad Toronto. Za kraj ovog putopisa ostavio sam još jednu zanimljivost-ovog puta što se tiče vremena. Vikend kada smo trebali ići na izlet, točnije Nedjelja 24. travnja snježna mećava u Clevelandu, padalo je 3 dana, hladan vjetar je puhao direktno sa Sjevernog pola, a mi smo rekli zašto ne iskusiti i tu vremensku (ne)priliku kad smo već ovdje i krenuli smo u još jedno "Open house" razgledavanje. No sve što je lijepo kratko traje pa je tako nešto više od dva tjedna prošlo kao brzi vlak, a ja se uvijek sjetim relativnosti vremena, pa tako dva tjedna čekanja na put i dva tjedna boravka tamo nisu ni približno jednako trajali. Moj slijedeći post bit će sasvim neka nova tema, a napisati ću ga u relativno brzo vrijeme. Ponavljam, relativno brzo,... ali ipak nadam se da nećete čekati dva tjedna. --> Protočnost slapa:2,5 miljuna L/s --> oko 50% vode odlazi na slapove, ostalo se preusmjerava na hidroelektrane    Na brodiću "Maid of the mist", podno američkog slapa i unutar kanadskog slapa(potkove)    Još jedan pogled na slap, mjesto gdje se vidi duga, te Fort Niagara na jezeru Ontario   Tri dana nakon, Cleveland nam pokazao još jedno svoje lice, snježna mećava krajem travnja   |