utorak, 19.07.2011.
Where do you go when you're lonely, I'll follow you. When the stars go blue.
Nedostaju mi naši razgovori. Ti otvoreni razgovori, a opet tako spontani i opušteni. Imali smo poseban odnos. Voljela sam to što nisi mogao spriječiti pojavu osmijeha na svom licu kad bi me vidio. Kao ni ja kad bih vidjela tebe. Da, bilo je to posebno prijateljstvo.
Pitala sam se jesam li ja kriva što je gotovo. Jesam li upropastila sve kad sam ti priznala da mi se sviđaš? A bila je to samo faza.
Ne, nisam ja ta koja je kriva. Tvoja sebičnost je upropastila sve.
Prokleto mi nedostaješ.
Tko će sad sa mnom dijeliti ljepotu noćnog neba prekrivenog sitnim tamnim oblacima?
