nedjelja, 23.05.2010.

I see the angels, I'll lead them to your door. There's no escape now, no mercy no more.

Promatram te. Ono što vidim sviđa mi se i gadi u isto vrijeme. Kako je to moguće? Pa eto, moguće je. Ne podnosim taj tvoj osmijeh. [The smile when you tore me apart.] Zašto te onda promatram? Što je to što osjećam? Žudnja? Strast? Ili možda samo pokušaj da izliječim pukotine na srcu? Kažu: klin se klinom izbija. Možda bi nova ljubav izbrisala staru. Ali znam da mi ti nećeš donijeti ljubav. Promijenila sam se, znaš? Nisam više onako naivna. [Blinded by faith I couldn't hear all the whispers, the warnings so clear.] Puno se toga promijenilo. Ali pogledi su ostali isti. Ista se pitanja postavljaju u mojim mislima. [Sparkling angel, I couldn't see your dark intentions, your feelings for me.] Ali znaš što? Ovaj put se ne bojim odgovora. Bila sam glupa kad sam mislila da sam u bilo kojem pogledu lošija od tebe. Sad znam da nisam. Sad više nemaš moć nada mnom. Misli što hoćeš.

nedjelja, 09.05.2010.

What's the point in all this screaming? No one's listening anyway.

Gotovo. Još jedna ljubavna priča došla je do svog završetka. I da, dobro sam. Zašt svi misle da nisam dobro? A ok, prekid bi trebo bit bolan, al eto, ja sam dobro. Ne zato što mi nije stalo do njega. To nemojte ni pomislit. Valjda mi je laknulo. Jer zadnjih par tjedana sam se stalno pitala što nije u redu. Pitala sam se zašto ne stiže njegova poruka i zašto se danima nismo vidjeli. Sada znam. Više ne osjećamo isto. I ne mogu se ljutit ni bit tužna jer toliko lijepih stvari sam doživjela s njim da ću ga se uvijek sjećat s osmijehom na licu. A život ide dalje, s njim ili bez njega.

subota, 01.05.2010.

The worst is over now and we can breathe again.

Gledam kako mi se svijet ruši. Gledam to bez ijedne suze u očima. Valjda zato što znam da ću ga izgraditi ponovo. Kao i uvijek.
Nekad jednostavno ne možeš vjerovati koliko je život nepredvidljiv. Kad misliš da je sve savršeno, da si napokon pronašao svoju sreću, osobe kojima si najviše vjerovao povrijede te. A onda, kad misliš da si sve izgubio, osmijeh na lice ti izmami osoba od koje to nikad ne bi očekivao. I tu si, kraj te osobe, pričate, smijete se, zagrli te, i sve je opet u redu.
Ne mogu vam opisati koliko sam zahvalna na takvim osobama. Jer zahvaljujući njima, sad je sve u redu. :)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.