nedjelja, 09.05.2010.

What's the point in all this screaming? No one's listening anyway.

Gotovo. Još jedna ljubavna priča došla je do svog završetka. I da, dobro sam. Zašt svi misle da nisam dobro? A ok, prekid bi trebo bit bolan, al eto, ja sam dobro. Ne zato što mi nije stalo do njega. To nemojte ni pomislit. Valjda mi je laknulo. Jer zadnjih par tjedana sam se stalno pitala što nije u redu. Pitala sam se zašto ne stiže njegova poruka i zašto se danima nismo vidjeli. Sada znam. Više ne osjećamo isto. I ne mogu se ljutit ni bit tužna jer toliko lijepih stvari sam doživjela s njim da ću ga se uvijek sjećat s osmijehom na licu. A život ide dalje, s njim ili bez njega.