subota, 01.05.2010.

The worst is over now and we can breathe again.

Gledam kako mi se svijet ruši. Gledam to bez ijedne suze u očima. Valjda zato što znam da ću ga izgraditi ponovo. Kao i uvijek.
Nekad jednostavno ne možeš vjerovati koliko je život nepredvidljiv. Kad misliš da je sve savršeno, da si napokon pronašao svoju sreću, osobe kojima si najviše vjerovao povrijede te. A onda, kad misliš da si sve izgubio, osmijeh na lice ti izmami osoba od koje to nikad ne bi očekivao. I tu si, kraj te osobe, pričate, smijete se, zagrli te, i sve je opet u redu.
Ne mogu vam opisati koliko sam zahvalna na takvim osobama. Jer zahvaljujući njima, sad je sve u redu. :)