nedjelja, 06.09.2009.
Breakdown.
Da, možeš me slomiti. Opet. I opet. Koliko god puta hoćeš. Uvijek ću zacijeliti. I možeš me srušiti. Uvijek ću ustati. Uvijek ću naći snage. Kad god me sretneš, vidjet ćeš osmijeh na mom licu. Borit ću se. I možeš se praviti da me ne poznaješ. Pozdravit ću te. I nasmiješit ću se. Ne zato što sam zaljubljena u tebe. Iako svi misle da je to razlog. Ali oni ne razumiju. Znam da ni ti ne razumiješ. Ne očekujem to od tebe. Samo želim da ispuniš obećanje. Bar ovaj put.
And hate me now if it keeps you alright.
So you can break me down if it takes all your might
'cause I'm so much more than meets the eye.
Bio si u pravu kad si rekao da sam posebna. Ali ti nisi upoznao niti pola moje posebnosti. Zahvalna sam ti, znaš? Zahvalna sam na tuzi - jer me učinila jačom. Zahvalna sam na boli - jer mi je probudila inspiraciju. A zahvalna sam i na sreći. Jer... Koliko god to čudno zvučalo, usrećio si me. Zapravo, pokazao si mi način da pronađem svoju sreću. Hvala ti.
And hate me now if it keeps you alright.
So you can break me down if it takes all your might
'cause I'm so much more than all your lies.
Nastalo u trenutku kad su se osjećaji previše uzburkali pa su jednostavno morali izaći van. Na papir.
Samo podsjetnik meni da je čaša napola puna i da se ne dam.
Odustajanje? U mom rječniku ne postoji ta riječ. 
