četvrtak, 13.08.2009.

Like voices in the rain. Like a song without a name. Like angel's wings and whisperings of love we lost and found along the way.

Shvatila sam da cijeli život pričam jednu te istu priču. Priču o nesretnoj ljubavi. Zar je život stvarno tako okrutan? Ili sam mu pomogla da bude takav svojim samosažaljenjem? Možda samo trebam otvoriti oči. Možda samo trebam nabaciti osmijeh na lice...
Osjećam strah. Strah da ću biti odbijena. Ali čekaj... Sigurno neću žaliti ako pokušam. A ako i budem odbijena, neka on žali jer ne zna što je izgubio...
Otvaram oči. Bacam osmijeh na lice. Vrijeme je da počnem pričati drugačiju priču...



"Promašio sam više od 9000 koševa. Izgubio sam gotovo 300 utakmica. Gubio sam mnogo puta u životu. To je tajna mog uspjeha."
Michael Jordan

petak, 07.08.2009.

Not good enough.

Srela sam ga danas. Hodao je centrom grada pomalo nemarno obučen. Nosio je gitaru preko ramena. Njegova duga crna kosa vijorila se na vjetru.



Osjetila sam uzbuđenje kad sam ga ugledala. Srce mi je lupalo kao da će svakog časa iskočiti. Noge su mi utrnule. Nisam ih osjećala. Koračale su same od sebe.



"Bok!" blesavo sam uzviknula i popratila taj pozdrav jednako blesavim smiješkom. "Bok", mirno je odzdravio. Iako smo nastavili svatko svojim putem srce nije prestalo ubrzano lupati. Zaljubljenost je prešla u onu neobuzdanu fazu... Fazu kad ne mogu ni proći pored njega da ne napravim budalu od sebe.



Sad dolazi cmizdrenje, pisanje depresivnih pjesama i omalovažavanje same sebe. Mrzim to. Mrzim osjećaj da nisam dovoljno dobra za njega. Zamislim njegov neodoljiv osmijeh i onu dugu crnu kosu kako vijori na vjetru... A onda pogledam u ogledalo. I poteku suze.

NEDOVOLJNO DOBRA.
NEDOVOLJNO LIJEPA.
NEDOVOLJNO ZABAVNA...
I tako unedogled.



Kad bi mi barem netko rekao da to nije istina. Kad bi me barem netko uvjerio... Kako da se oslobodim tog osjećaja? Kako da ga pobijedim? Kako da vratim vjeru u sebe?