utorak, 07.02.2006.


Prvi nastup se pamti

Birtija u mom kvartu organizirala je večer čitanja poezije. Mjesto je to gdje radnici truse svoju prvu jutarnju žesticu, a navečer se njima slična klijentela natankava pivom i diskutira o sportu.
Na vratima, doduše, nije zalijepljen znak prekrižene štikle, ali to bi ionako bilo suvišno – teško da bi se našla žena dovoljno odvažna da kroči unutra i otrpi okretanje glava svih prisutnih, uz gromoglasan muk koji bi njena pojava izazvala.

Neobična je stoga ideja da se upravo ovdje održi ikakav iole kulturni događaj.
Još je neobičnija činjenica da sam se, kao sudionik, prijavila i ja.
Recitiranje lirskih pjesama (koje niti čitam, niti pišem) pred hrpetinom nacuganih neandretalaca i nije neka zabava. Za recitatora. Za publiku bi možda i mogla biti...

Među masom koja je zauzela pozicije oko neke improvizirane pozornice nakupila se hrpetina mojih poznanika. Neki su doputovali čak iz Dalmacije poradi prisustvovanja mom nastupu.
Ruke su mi se tresle. Želudac grčio. Otresito sam odbijala ikakav razgovor, panično ponavljajući u sebi stihove nekakve, na brzaka sklepane, pjesme.
Osjećaj krivnje zbog trenutne neljubaznosti prema posjetiocima miješao se sa jedva izdrživom tremom.

Barmen je najavio plesnu točku, kao uvod poeziji. Četiri muškarca (prilično zgodna, koliko se sjećam) izdvojila su se iz gomile, i počela plesati. Kao rekvizite nosili su na leđima ogromne planinarske ruksake. Manijaci!
Melodija na koju su se izvijali učinila mi se odnekud poznata. Strahovito poznata.
Ma, gdje li sam ju već čula?
Tupkala sam se prstom po zatiljku potićući taj podatak da izađe iz straženjg dijela mozga.
Nije pomoglo. Tipovi su i dalje plesali, melodija se ponavljala iznova i iznova....I iznova.

U sobu je uletjela mama i dreknula:
-„Jesi li ti gluha?!Ugasi taj alarm!


Uskratila mi je priliku da se proslavim...


- 15:26 - Komentari (19) - Crno na bijelo





<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Mailovi dobrodošli na:
::runaways@net.hr::

Meni najdraži...

::bLuE
::pTiCa TrKaČiCa
::jOe PeLLeNa
::zRiNe
::uNeMpLoYeD
::mEgI
::tRaPuLa
::LeB
::PrOkLeTi
::CyBeRgIrL
::sUpErMiKI
::hElPbLoG
::nOiSyD
::LiFeThInGS
::tRiNaEsTi

Linkovi

::Blog.hr
::Forum.hr
::Monitor.hr

Odvojeno

Savršena žena

Po čitave dane i noći trudim se da dobro izgledam,
da budem zdrava i pametna.
I da me obožavaju.
I da budem zadovoljna.
I hrabra.
I načitana.
I savršena domaćica.
I fantastična u krevetu.
I da govorim strane jezike.
I da se bavim sportom.
I da poznajem umjetnost...

Hoće li me, molim vas, netko zaustaviti?

. . .

My attitude is, if something is beyond your control, there`s no point worrying about it. And if you can do something about it, then there`s still nothing to worry about.

. . .

Koliko nam je poznato, dosad je na našoj planeti živjelo približno deset i pol milijardi ljudi. Samo nekoliko je živjelo tako, da se njihovih života sjećamo. Nekoliko muškaraca i žena su bili toliko učinkoviti, da su vlastitom snagom pogurali čovječanstvo korak dalje. Ako je stvarno svatko od tih deset i pol milijardi imao potencijal da učini isto, tada je povijest tragična.

. . .

Zamislite trkaćeg konja koji stigne prvi u utrci i zaradi 50 tisuća nečega...Drugi, u toj istoj utrci, dobije, recimo, 25 tisuća. To je upola manji izos. Iako on nije trčao upola sporije. Pobjednik ga je prestigao za pola njuške.
Tako je to i u životu izvan hipodroma. Ne moramo ulagati dvostruko više napora da bismo značajno popravili svoj dnevni plasman. Moramo biti samo za njušku ispred mjesta na kojem smo danas.

. . .

Ponekad dobiješ što želiš.
Ponekad dobiješ što trebaš.
Ponekad dobiješ što dobiješ.

. . .

Bog je stvorio svijet za šest dana. Odmarao se sedmi dan.
Osmog dana počeo je odgovarati na prigovore.

. . .


Neke žene kažu da su svi muškarci isti.
Nije li to malo previše iskustva?

. . .

Kad držim predavanje, podnosim da ljudi povremeno gledaju u svoje satove, ali ne podnosim kad ih dižu do ušiju da provjere da li su pokvareni.

. . .

The first half of our life is ruined by our parents, and the second half by our children.
(C.Darrow)

. . .

Zapišem sve što želim zapamtiti. Tako, umjesto da gubim vrijeme pokušavajući se sjetiti što sam zapisala, trošim vrijeme tražeći papir na koji sam to zapisala. ;)

. . .

Život je gomila stvari koje si namjeravao napraviti jučer.

. . .

Ključ životnog napretka leži u formuli: osam sati rada i osam sati spavanja.
Valja pritom nastojati da to ne bude istih osam sati.